Ako vam počne lagati i o najmanjim sitnicama, a vi popuštate, te sitnice će se povećavati.

Jer ako ste divni i seksi, on si ne može pomoći, a vi još jednom niste krivi što mu popuštate.

Niste zauzeli jasan stav i mislim da polako popuštate pred fašističkim režimom zapada

ne čitam vas puno. nije da nemam vremena, imam, na hrpe, ali ne da mi se. nemam volje. nemam želje. a ponekad, kad i imam želje, neke bad memories me napadnu i opet nemam želje. u glavi se roji milijun postova. i baš kao moji poslovni uspjesi, čitaj neuspjesi, ostaju nedovršeni, zaboravljeni, izbačeni. kao da prestankom aktivnog djelovanja kao novinara prestaje i inspiracija, prestaju svi pokušaji pisanja. a ja dobro pišem. znam da znate. znam i ja. otkud ja u ovo gluho doba noći? eto me. s neizmjernom potrebom pisati, kao i uvijek kad je kao u glavi. ne, neću vam lagati, par suza je kliznulo niz lice. i isto tako, ne, neću vam reći zašto. okrivite pms. ili što već ljudi krive kad žene počnu plakati. slobodno me možete nazvati i razmaženom histeričnjačom (wow, koji izraz), sasvim mi je nebitno. i da, ovaj će post biti dug. ali ne i nezanimljiv, zaboga, kad sam vam ja bila nezanimljiva? di sam stala? aha, da. nebitno mi je kak ćete me nazvati zato jer nakon x vremena pišem post i plačem. anyway, naravno da ću i u ovom postu imati zrnca mudrosti koje ću vam prosipati. čini se da je ovo jedino mjesto gdje ih mogu prosipati, sve manje me ljudi sluša. ili čuje. ili oboje. da, zrnca mudrosti. nešto kao, ne zna čovjek što ima dok to ne izgubi? ili, sve se događa s razlogom, samo ga mi nismo svjesni u trenutku kad se to sve događa? yeah. right. jeste se kad osjećali kao da se cijeli svijet urotio protiv vas? jeste? eh, pa onda znate kako se ja osjećam. to su takvi dani. kronološki, kad vam kolege kojima ste godinama pomagali, u trenutku kad vama treba pomoć kažu da ste na crnoj listi, i da niste poželjni u njihovoj redakciji. trenuci kad se zapitate što se zabogamiloga radili u zadnjih 10 godina, i za koji ste se kurac trudili biti neovisni od politike i kapitala, vjerni etičkom kodeksu i slično. trenuci kad se, teškom mukom, odlučite vratiti struci, i onda ni tu nema sreće. jedini koji vas zovu na razgovor su ljudi koji svoj posao rade u piramidalnom sustavu i to tek nakon tri mjeseca edukacije. a vi imate tri kredita, i zasad vam je jedini spasitelj u životu hrvatski zavod za zapošljavanje. kad se pokušate utješiti da, ako već ne ide na tom polju, onda barem mora ići na onom drugom, privatnom, shvatite da ni tamo baš ne cvjetaju ruže. da onaj koji bi vam trebao biti potpora uopće ne shvaća da vam potpora treba, da onaj koji bi trebao biti utjeha, ne tješi, iako znate da je sposoban tješiti, vidjeli ste to u jednom mailu koji nije bio upućen vama. i morate biti jaki, i jaki ste, trudite se, trudite se tješiti mamu koja glumi da je sve ok iako je tata na plućnom odjelu bolnice s još nepoznatom dijagnozom, i šaljete zamolbe za posao, zovete kolege, naplaćujete usluge, ali usluge kao da nikad nisu postojale, i ne gubite nadu, ne gubite vjeru i ne popuštate tim zločestim napadajima malodušnosti, sve u nadi da će netko shvatiti koliko ste izgubljeni, da će netko pružiti ruku koja vas sprečava od daljnjeg padanja. a ruke ne samo da nema, ruka je na tastaturi i govori da će gricnut taj jezik i predlaže ovo... ono... kaj ja znam.... viđanje. o da, ta ruka nije ruka pomoći, ni ruka utjehe, ta je ruka ruka izdaje. sasvim je nebitno što s druge strane nema odgovora, što taj jezik ne želi biti ugrižen, niti će do viđanja doći, nebitna je mogućnost da je to zajebancija, jer s jedne strane zaista i jest, kontekst je sasvim jasan, kontekst upire prst, kontekst potvrđuje osjećaj koji je u vama već danima, tjednima, mjesecima, još od onogo maila... osjećaj je tu, onaj glas u glavi, nijedan od onih već imenovanih osoba koje imate u glavi i s kojima razgovarate svaki dan, jedan sasvim drugi glas, sasvim ozbiljan, the glas. i ne, ne trebam vaše utjehe, ne trebam vaše bit će bolje, niti da prespavam, da je jutro pametnije od večeri, da će bit dobro, da je ovo sve tek privremeno, da će bit bolje kad nađem posao, da će se sve posložit. ne trebam ni vaša ni moja zrnca mudrosti. trebam nekog tko će mi reći što će se dogoditi. hoću li imati i biti ono što želim? ili ono što se bojim da ću imati i biti? da, sve će se posložiti? ali kako? to me zanima. kako će se sve posložit? tko ima odgovor na to pitanje? tko zna što sad, u ovom trenutku trebam napraviti da sve bude dobro? u svakom životu, jednom dođe trenutak odluke. ne neke konretne, dođe trenutak kad trebate odlučiti kuda. jedan od onih iz kategorije the trenutaka, jedan od onih naizgled malih, koji odlučuju o vašem daljnjem životu. stojite na raskrižju, na jednoj od onih plus cesta iz američkih filmova, nigdje ničeg ni nikog, vi ste na raskrižju, pravilnom 90 stupnjeva raskrižju, i morate odlučiti. krenuti pješke ili čekati da naiđe prijevoz, iako nadaleko i naširoko, ravnica je, ne vidite nikog. takav je trenutak meni došao prošle srijede, oko pola 2 popodne, dok sam izlazila iz bolnice, nakon još jedne terapije za koju ne znam zašto služi jer me ruka i dalje boli, taj trenutak koji je izazvao moj kolega s ponudom koju nitko normalan ne bi odbio. normalni ljudi to ne bi odbili, ali zaljubljeni svakako da. trenutak u kojem odlučujete idete li naprijed, tom ravnom cestom dalje, ili ostajete na raskrižju čekati prijevoz, trenutak koji sve mijenja. nisam dugo ostala u tom trenutku. sjedila sam na tom virtualnom raskrižju, gledala naprijed, vidjela kako bi bilo, i željela krenuti. i onda se zapitate, pod koju cijenu. i shvatite da tu cijenu ne želite platiti. ne sad. ne još. tad još ne znate da izdaja čega iza ugla, da će se nešto što je cijelo vrijeme tu, kristalizirati na sasvim blesav način, prelomiti na sasvim glupi način. ne znate, ali osjećate. cijelo vrijeme osjećate. jer, neki su sposobni osjećati. neki su sposobni postupiti po osjećajima. neki su sposobni imati snove, želje i nade, i čvrsto vjerovati. neki su sposobni zaboraviti razum i sve dati osjećaju. neki su sposobni riskirati, pa makar ostali slomljena srca, skloni odricanju u nadi da će se to odricanje isplatiti, nagraditi, neki su skloni dati sve za ljubav. o da, neki su skloni jednostavno osjećati. nisam krenula pješice. ostala sam čekati na raskrižju. još čekam. sve više uvjerena da sam trebala krenuti, da trebam krenuti. vjerujte mi. gotovo uvijek je puno teže ostati čekati na raskrižju nego početi hodati u pravcu nepoznatog. o da. puno je teže ostati čekati. osobito kad čekati sami. samo vi, i taj glupi osjećaj. i zato, još jedino imam reći ovo. tim redom.

Tada se našalio rekavši: Vi stvarno ne popuštate, pa nećete valjda te prijetnje provesti u djelo.

Jer ako (gotovo) nikad nije po vašemu, ako nikad ne prigovarate na nepravdu, već šutite, popuštate i prihvaćate kompromise kada uopće živite?

Nije trebalo da mu toliko popuštate i da ga toliko razmazite.

To napravite tako da prvih nekoliko minuta ne sišete stidne usne do kraja te da u redovitim prekidima popuštate.

U konačnici, čak i ako niste površna osoba, krećete linijom manjeg otpora i popuštate trendu površnosti.

Postupno popuštate da biste u trenutku izlaza iz recesije favorizirali potrošnju, ali uvijek s mislima na ponudu, znači na štednju i investicije.

Julijanov izraz se nije izmijenio: " Vi njemu uvijek popuštate. "

Popuštate li mu ili ga silite (gubite li vi ili gubi ono?)

stvarno ne kužim cure koje... popuštaju grrr, pa poanta je da uživate, a ne popuštate...

Ove godine, dobro razmislite koji su to okidači koje vas dovode da popustite u tim izazovima, i kada ih otkrijete pokušajte ih osvijestiti na način da kada se uhvatite u trenucima da popuštate, jednostavno ih smanjite na prihvatljivu mjeru.

Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira.

Kad lako popuštate svakoj mušici, samo povećavate njihova očekivanja i ne dobivate zahvalnost kao kad se radi o povremenim darovima kojima ih želite razveseliti ».

kad čitaš trebao bi i shvatit kaj čitaš, kaj ne.. u mom postu nigdje ne piše da su ljudi seljačine ili debili ako ne kupe rainbow, nego uspoređivajući rainbow sa usisavačima je debilno.. i govorit da nije vrijedan svoje cijene u najmanju je ruku neuko.. ili da ti pojednostavim, jel kruh vrijedan cca5, 5 kn? - nije vrijednost mu je najviše 2 kn, al to nikog ne zanima jer kruh se mora imat.. jel novi auto vrijedi 20000 eura ne vrijedi ali ga kupujete jer treba.. zato nemojte pričat da ja nazivam ljude debilima, jer tak se sami nazivate samim tim kaj jednoj stvari popuštate cijenu i do 80 % višu nego vrijedi, a drugu pak vrijeđate zbog manjka informacija o njoj.. zdravlje je neprocijenjivo, a kaj ćete vi sebi kupit briga me..

- Popuštate li sličnim željama za skupim statusnim simbolima kod vaše djece, iz krivnje ili straha od narušavanja odnosa?

Pristanite na kompromis, no ne gubite sebe Kompromis je sastavni dio svake dobre veze, no pritom je bitno da ostanete svoji i ne popuštate često. Ukoliko pristajete na sve što partner želi, radite loše temelje za buduće rasprave, tvrdi stručnjakinja.

Pa onda nisi niš bolji od njega, možete si ruku dati, dam se kladiti da nema razlike ni u gemištima, ne popuštate dok niste pod stolom: lol:: lol:: lol:: lol:: lol:: lol:, ko o čemu, babe o pijači ti vrapca, da mi tulike pripovedamo o tome ne bi stigli cugat

- A dajte, popuštate mi, ozbiljno je Primorcu prigovorio Silvio, koji je bez problema zabijao koševe.

Najbolje bi bilo ne darivati ništa, to bi bilo u skladu s načinom života danas u ovoj truloj državi, ali potrošački mentalitet okoline čini veliki pritisak na vas, ne samo da pritišću oni i očekuju te vi popuštate i tražite najbolje rješenje kako s minimalnim troškovima i ove godine usrećiti sve potrebite

Prijateljstva su slična vezama, ako popuštate previše, na kraju ćete završiti kao budala i razočarati se do granice za koju nikad niste ni mislili da možete.

Na primjer, možda ste u svađi uvijek vi ti koji popuštate, samo zato što vas je strah da će vas dečko ostaviti

Prijateljstva su slična vezama, ako popuštate previše, na kraju ćete završiti kao budala i razočarati se do granice za koju nikad niste ni mislili da možete.

Nema razloga da nekom popuštate više nego što to želite.

Dalje, za koga? ete vi navijati uop? e me nije briga, ne popuštate a imate pogrešan stav

Vi se uhvatite za par primjera i ne popuštate

Djeca se kasnije razmaze kad počnu kužit stvari pa vas počnu iskorištavat a vi popuštate, jer kao " jednom ne može naškodit "

Ponosni ste i ne podnosite ravnodušnost te ne popuštate dok ne osvojite voljenu osobu