Upoznala sam jednog posebnog muškarca, sasvim drugačijeg od drugih... majkemi kao da je izašao iz televizije, kao glumac ili neki prezgodan tip... pričao je i pričao i po njegovom glasu dalo se osjetiti da je egocentrik... malo preglasan... uglavnom, kasnije reče da je nagluh, pa je moguće to razlog preglasnosti... nije taj gubio vrijeme... odmah se bacio na mene... kad vidjeh kako se nemotivirano ljubi, znala sam da tu nema sreće... on se ne voli ljubiti... ili se ne voli samnom ljubiti... njemu se ne možeš približiti licem uz lice, okom uz oko... njega ne možeš vidjeti, spoznati s te blizine jer on digne neki zid u trenutku i postane hladan, automatičan... taj čovjek toliko je dominantan u svim segmentima ponašanja da me to priznajem, malo stisnulo... ima jako veliku auru, rekla bi moja frendica Kata, ona se razumije u te stvari... on priča i u svom filmu je i ako mu želiš reći npr.« pazi golub », moraš jako pljesnuti rukama ispred nosa mu i tako skrenuti pažnju i kad te pogleda, kao probuđen, onda mu reci... njegova pažnja bit će zadržana na tebi samo ako mu glasno i s puno mimike govoriš jednostavnim rječnikom... to je nešto nevjerojatno... što mi se kod njega uopće svidjelo?... njegov nekonvencionalni način života, razmišljanja... prirodnost... direktnost... odsustvo srama... taj čovjek radi ono što želi neovisno o ostatku svijeta... ali ovo ima i naličje... poput životinje, on je gibak u svom tijelu i on jednostavno JEST... on ne razmišlja da li je nešto dobro ili loše... pitam se da li taj čovjek uopće doživljava etiku, moral?... ima li njegov sustav vrijednosti drugih vrijednosti osim materijalnih uopće?... (use, nase i podase, popularno nazvano)... ovdje nije bilo budućnosti jer mi smo dva svijeta... ipak, fer odnos je postojao... bio je naglašeno istaknut kao glavni postulat našeg odnosa daj/dam... nedaš/nedam... u jednom trenutku kad je on narušen, prestala sam ga cijeniti... više nije bilo nikakvog razloga da ga poštujem... bejbe, jedan trenutak nepažnje dovoljan je da se krhak odnos poput našeg sruši u nepovrat... ne znam hoćemo li to ikad prevazići... pošto nisam majka Tereza, a nisam mu ni majka, ne moram voljeti čudaka poput njega... ali moram priznati, taj tip imao je takvu izvornu životinjsku seksualnu energiju, poput pravog bika, da me natjerao da uživam prekomjerno i pretjerano prejako i hvala mu za to iskustvo.