Ni u socijalističkoj Jugoslaviji, u kojoj je poslije sukoba sa Staljinom, najprije došlo do preispitivanja lenjinsko-staljinističkih metoda socijalističke izgradnje, i gdje se uvođenjem samoupravljanja pošlo u traženju novih putova, nismo izbjegli zakonitosti kriznih potresa u komunističkim redovima: krajem četrdesetih godina imali smo obračun s dogmatskim staljinistima i informbirovcima, pedesetih godina s Đilasovim anarho-liberalizmom, šezdesetih godina s Rankovićevim hegemonističkim unitarizmom, a sedamdesetih s nacionalizmom, liberalizmom, tehnokratizmom Bez obzira što je riječ o veoma različitim uzročno-posljedičnim pojavama, očito je, da je samoupravljanje još daleko od toga da bude takav sustav demokracije neposrednih proizvođača koji bi uklonio neizbježnost i takvih i svih drugih popratnih pojava u socijalističkom društvu.