Mene bi samo zanimalo što je s onim što se moglo i što se još uvijek može učiniti, što je s katastrofalnim školskim sustavom i kulturom - pritom ne mislim (samo) na teško rješive materijalne uvjete, nego na sadržaj, programe, meritum, kvalitetu, da ne spominjem jednu od deset najapsurdnijih od svih " hrvatskih " riječi u optjecaju: kurikulum - što je s tragično bezumnim stanjem na željeznici (u 21. stoljeću, hej), pa onda s apsolutno nedopustivom, infantilnom, amaterskom, provincijalnom (" špipčkovukovinskom ") kadrovskom politikom u kojoj se i najmanji neposluh i razmišljanje svojom glavom drakonski kažnjavaju, čak i kad se radi o stručnjacima, ali se zato honoriraju prijatelji, pajdaši, stranački poslušnici, aparatčici, a honorira se bogme i " zakoniti lopovluk ", sve dok ona novinarsko-aktivističko-dorhovska hidra opet ne iskopa neki zgodan, zakonit, ali krajnje nemoralan poslić...?