Vatikan je među prvima priznao Hrvatsku u n ajpresudnijim trenucima za sve nas.To je bila globalna potpora i svi se sjećamo i ponosa i zahvalnosti za taj potez Vatikana.Hrvati ovako ili onako sudjeluju u duhovnoj snazi samoga Vatikana, od kada su primili kršćanstvo.Smatram da je to dio temelja na kojima počiva Rim.Malo ali vrijedno.Ako se takva odluka treba plaćati, kao znak zahvalnolsti za učinjeno, tada se ne radi o duhovnosti nego o čistoj korporativnoj situaciji.Mi vama priznanje vi nama lovu.Ok, da je prepušteno Hrvatskoj da daje koliko može, prvenstveno, a potom koliko hoće i kako hoće, i to bi imalo smisla.Ovako je to ucjenjeno sa ogromnim davanjima i to fiksnim (" ugovor se nemože mijenjati " - dakle bez obzira na jad u kojemu se nalazi Hrvatska). Ako je to na razini duhovnosti i solidarnosti, a što crkva apostrofira sve svoje vrijeme postojanja-što smatram da uopće nije točno, tada imamo problem preskupe vjere i samoga Boga.To navodim zato što crkva u svojoj dogmi kaže da se samo preko vjere u Isusa Krista, može pred lice Božije.Neka je i istina o protekciji preko Krista, ali kakve veze ima crkva sa tim i od kud joj pravo da TU uslugu posredništva, tako bezočno i bezobrazno naplaćuje ovozemaljskim vrijednostima-novcem.? Koji je, usput budi rečeno, i obilježje lažnoga boga-zlatno tele? Dakle čisti sotonistički odnos crkve i zlatnog teleta.Radi se o čistoj korporativnoj ucjeni Hrvatske u ime Boga, kojega zastupa crkva (?) i tu nema ni malo ni sentimenta ni socijalne osjetljivosti.Čisti vjerski monopol Na vjernicima je da to prepoznaju i pristanu na kupovinu Božije milosti uz pomoć novca (što više love u škrabicu - to veća milost Boga za spas duše?). Kako je to prizemno, jadno i ljudski.Jednostavno nemože imati nikakve veze sa Bogom.Ni u kom smislu.Ako Bog nešto očekuje od čovjeka, tada je to čista duša.Novac i ovozemaljske vrijednosti nije i nesmije biti sredstvo u posredništvu sa Bogom.Barem tako proizilazi iz onoga što predaju u crkava kroz Katekizam.No jedno je predavati a drugo je vjeru zacijeniti novcem.Vjera je sloboda izbora svakog pojedinca i tu nema rasprave u demokraciji (osim ako se vjera ne utjeruje mačem i lomačom.No tada nema demokracije ni slobodne volje nego prisila). Država ima korporativnu obavezu prema Vatikanu i to je institucijalno vrlo obavezujuće za Hrvatsku.Moralnost nije upitna.Ona je od strane crkve apsolutno ukinuta i nema nikakve veze sa svrhom crkve.Ovakve sigurno ne Bog se ne kupuje niti se vjera smije naplaćivati.Naročito ne tarifama.Crkva upravo to radi.Tako bih volio vidjeti kako se sam Bog osjeća kada vidi koliko novaca košta da bi bio prihvaćen i vjerodostojan kod ljudske rase Ne samo da je bizarno nego je i grotesno.Crkva mora živjeti i to zaista košta no, ovaj luksuz koji prakticira, apsolutno je na tragu biblijskog opisa Židova kada ostavljaju Mojsija i počmu se klanjati novom-starom bogu zvanom zlatno tele.Bogu novca