Ovaj post posvećujem kolegi s bloga Dalmatinsko roštiljanje/Guštanje.

Ovaj post posvećujem prijateljici Staši kojoj je danas rođendan i stavljam jelo koje smo zajedno pripremile jednog sunčanog popodneva u njezinom penthouseu s velikom terasom.

BIRAJTE p. s. ili ste već odabrali. p. p. s. ovaj post posvećujem jednom sanjaru koji je u mladosti slušao Maidene.

Kako su mediji danas ponovno izvukli iz svojih arhiva članke, fotografije i snimke pokojne i još uvijek ne prežaljene princeze Diane potsjetili su me, a vjerujem i mnoge druge, na njene dobre i poštene postupke, te na srce koje je uvijek pomagalo drugima...... Prije deset godina bila sam još klinka i nisam razumijela što se dogodilo, kako i zašto... No, s vremenom zahvaljujući medijima uspijela sam " uhvatiti " neke podatke o njenom životu, slike, te isječke iz stravične nesreće... Neki su je prikazivali kao osobu koja je jako dobro glumila da bih stekla slavu, no moje mišljenje je drugog kalibra... Mislim da je doista bila osoba koju i dan danas treba poštovati, jer da je živa sigurna sam da bi njeno dobro i plemenito srce pomagalo mnogima... Upravo iz tog razloga ovaj post posvećujem upravo njoj; prelijepoj princezi Diani čije je mlado, hrabro i junačko srce prestalo kucati pre rano... RAĐANJE PRINCEZE Princeza Diana je u svom životu doživjela velike fizičke i psihičke promjene od sramežljive provincijalke do najpoznatije svjetske dame, od najupadljivije djevojke do žene koju su čak i Parižani nazvali kraljicom stila.

Ovaj današnji post posvećujem svojoj dragoj prijateljici koje je u subotu stupila u brak.

Ovaj današnji post posvećujem svojoj baki Mari koja mi je bila najveća podrška u životu poslije mojih roditelja.

I zato.. ovaj post posvećujem VAMA.

Današnji post posvećujem uličnim pumpama za vodu koje su također jedan od detalja grada koji sve više nestaje sa gradskih ulica.

Ovaj post posvećujem jednom od najboljih vidikovaca Medvednice - Meglenjaku.

Današnji post posvećujem svojoj prijateljici Matei.

Ovaj post posvećujem svima koji su se ovo ljeto jako dobro proveli...

ovaj post posvećujem svim tužnim curama i dečkima koji se nalaze u takvoj situaciji, da malo promisle i vide vrijedi li se zbog toga mučiti i lomiti svoj duh a i tijelo.......

Ovaj post posvećujem mom dragom prijatelju sa virtualnih prostranstava, umjetnički zvanom Roza Prasence.

Današnji post posvećujem svojem« 2. pokušaju ».

Zato posljednji ovogodišnji post posvećujem upravo obitelji (želeći također počastiti i obitelj iz koje sam sâm potekao, kao iz izvora života, ljubavi, dobrote, ljepote... i svih ostalih vrednota ljudskog i kršćanskog života.

I zato ovaj post posvećujem jednoj od najpozitivnijih stvari u mom životu:

Do sada ste već upoznali moje rodice, mog psa, i mog nemilog pratitelja ulcerozni kolitis, a ovaj post posvećujem meni najdražoj osobi, mom dragom.

Ovaj svoj post posvećujem svom bratu koji je s nepunih 2 o godina završio s puškom u ruci na ratištu.Nakon toga pun težine bojišnice provodio vrijeme tražeći neka svoja prava koja nikada nije ostvario.Pun bola i tuge zbog toga osjećajući se beskorisno, slomljen od misli i slika koje su navirale.Mnoge neprospavane noći, misli na mrtve prijatelje, krv na rukama uzele su svoj danak.Okončao je svoj život odnijevši sa sobom svu gorčinu nakupljanu godinama, potiskivanu u sebi, ne djelivši je s drugima.Neka ti je laka ova hrvatska zemlja dragi moj brate.Počivaj u miru Božijem Bili moj cvite

u mom postu " Tako je Stipa volio Anu ".. dragi mi bloger IDRO je napisa komentar " ka Roko i Cicibela ".... e pa IDRO da si mi ideju... ovaj post posvećujem upravo njima... kako su živili i provodili svoje sirotinjske dane lipo je ispiva naš Oliver Dragojević...

Pa ovaj blog post posvećujem njima

Ej ljudi..... evo ipak sam se odlučila za novi blog..... inače imam već dva stara... ali su napušteni... (zaboravih lozinke...) ak hoćete možete ih posjetiti.... ovaj post posvećujem svojoj frendici leli i frendu johnnyu koji su me potaknuli na ovo.... i koji mi uvijek pomognu kad sam u problemima tj. kad kad sam u bedu.... i kojima sam jako zahvalna kaj su uvijek uz mene......

Naime, današnji post posvećujem Smaku svijeta.

Stoga ovaj post posvećujem trećem danu naše crnogorske avanture.

Ispalo je neplanski, pa stoga, današnji post posvećujem Martini;)

Ovaj post posvećujem svome najdražem rođaku...:)

Nekad su se zvali Prijateljski otoci, a ovaj post posvećujem jednom prijatelju tongoancu Grahamu

Zato ja ovaj post posvećujem njoj i da mi napišete par imena za ovu preslatku damicu koja se boji svih.

Post posvećujem: Mladom Dubrovačkom gitaristu koji ispod strašne vanjštine skriva osijećajnog maldića u sebi I Crvenokosoj obožavateljici pingvina koja me opskrbljivala cigarima cijelu sinoćnju večer-Hvala ti legendo

Nakon dalmatinskih i ličkih avantura vraćam se u svoj kraj i ovaj post posvećujem Hahliću, mjestu gdje se odvijaju ovogodišnji Dani hrvatskih planinara 29. 30. svibnja 2010. godine.

Pa stoga, ovaj post posvećujem Ježurku i slobodi življenja u vlastitome kutku svih nas kojima je takav kutak nužan za normalno funkcioniranje:)))