S druge strane, ženska emancipacija je transformirala žene od zahvalnih kućanica u neovisne i seksualno slobodne individue, pojam koji bi trebao biti kontroverzniji nego što postmodernistička misao to dopušta.

Janka Polića Kamova u književnoj periodizaciji obilježava modernistički (ako ne i avangardni) proboj i, jedinstvenim obratom u vremenu, postmodernistička vidovitost (glede trajanja svake pobune).

Postmodernistička je fikcija, dakle, kako to vidi McHale, zdrav način suočavanja s vlastitim konačnim ograničenjima.

Jedino što me je smetao nedostatak ritma i, po meni, suviše očita postmodernistička aluzija na suvremeno američko društvo.

Mnogi su tek tada čuli za Dejana Dukovskog, prvog među jednakima u valu koji nazivaju nova makedonska drama ili makedonska postmodernistička drama.

Prvotna nevjerica kojom je (realni srpski) literarni pogon dočekao Ćerku u stilu kud-baš-i-on pa zatim i prešutna indiferentnost u kritičkoj recepciji (još jedna postmodernistička stilska vježba) kao da je otežala da se u tom novom Albaharijevom uratku dospije do poetološke ravni koju sam roman uzima kao svoju vlastitu mjeru i cilj.

Kombiniranje povijesnog romana i trivijalnih žanrova zvuči jako privlačno ukoliko se uzmu u obzir postmodernistička rušenja granica između ' niske ' i ' visoke ' književnosti i kulture ili pak specifičan odnos prema historiografiji, kao u slučaju ' historiografske metafikcije '.

Kao da ih je zahvatila postmodernistička razularenost najvišeg stupnja i razorila njihovu inteligenciju, kao da ih je opčinilo " svjetlucanje površine " kako kaže Jameson.

Tako bivajući film ceste i postmodernistička farsična parodija, Bog je Brazilac ujedno pronosi duh medijevalna moraliteta (sa svim onim opservacijama o životu, zemlji, životinji, sferama, prirodi boga i čovjeka), razigranu pikarsku poetiku, svakako evocira i pitoresknu nacionalnu književnost, spajajući mitove narodne svijesti s okrutnostima društvene svakodnevnice.

Tadić se referirao i na poetiku Fritza Langa odnosno pustolovno-kriminalističkog filma uopće, no Treća žena pokazala je da je igralačka postmodernistička poetika strana njegovom senzibilitetu, a uz to film je opterećen patriotsko-nacionalističkom ideologizacijom; povrh svega, dramaturški njegov sloj ima velikih problema s motivacijom likova i njihovih odnosa.

Ali koliko god da im skrenete pažnju na žrvanj istorije, koji nas sve lomi, sigurno će osjetiti da je jezik kojim se pokušava imitirati jezik seljaka sa početka XX vijeka, samo groteskna, smiješna i teško varljiva postmodernistička vježba.

Postmodernistička svijest naučila ju je kako i sam glumac/glumica, odnosno popudbina koju sa sobom nosi iz drugih filmova i uloga, mogu imati visoku simboličku/ikonsku vrijednost.

Kako ističe u svom osvrtu likovna kritičarka Vanja Babić ovogodišnja djela karakterizira poslovična postmodernistička raznolikost naglašeno individualnih poetika, a od materijala prevladavaju drvo i metal, uz ponešto keramike i platna.

Đakulovićeve figuracije, ako se prelista takva postmodernistička slikarska tradicija, postaju posve razumljive, jer u njegovu slučaju izdvojili smo, Gombrichovim riječnikom sugerirano, shemu.

Postmodernistička inkluzivnost, parafraza, pastiš koji, u obliku ' prazne parodije ', kao neutralan postupak, imitacijom najrazličitijih govornih maski (a iste su često kao ' gotov proizvod ' preuzete iz drugih medija, prije svega filmskog), zauzima njezino mjesto te obilje praznih, ' vakantnih ' citata, neka su od temeljnih poetičkih obilježja knjige.

Postmodernistička, gorko-slatka romantična komedija što na rijetko duhovit, mudar i osjećajan način potvrđuje kako su, da parafraziramo Gibu, ljubav i ljubomora dvije sestre blizanke rođene u ponoć.

No, Zholdakova predstava s izvornikom nema veze, ona je prije rugalica, i to neinteligentna i/li postmodernistička, nego samo banalna i prazna eksploatacija, jer Zholdak nije čak ni cinik.

" Nema me " američkoga redatelja Todda Haynesa (Poison, Far From Heaven), neobičan je film, osebujna postmodernistička kombinacija glazbenog i biografskog filma, ostvarenog u poludokumentarnom i poluigranom stilu.

Na praizvedbi neorealističke i ruralno ambijentirane drame Elvisa Bošnjaka Nosi nas rijeka, u splitskome HNK, 2. ožujka, u režiji Nenni Delmestre, koja je u potpunosti poštivala integralnost teksta, već nakon prvoga čina moglo se zaključiti da je postmodernistička teatarska poetika dakako, u hrvatskoj varijanti detronizirana, da ne kažem umrla.

I ako jeste, nema smisla gubiti vrijeme na nužnost nužnosti koja nije nužna, kravate, rekao ne rekao, sastanke..., jer minimalna pitanja poslovanja su suprotno od toga, nešto jednostavno okruženo sa jako jako puno izbjegavanja, forsanja, preseravanja... prašumama toga, pri čemu bavljenje tim prašumama nije bavljenje minimalnim pitanjima poslovanja nego bavljenje davežima i prašumama, odmicanje od teme i priče, postmodernistička moda.

Mooreov i O Neillov strip postmodernistička je pustolovna fantastika u kojoj se koriste oružja i izumi neprispodobivi tom razdoblju.

U tome je gotovo svaka situacija rađena drugačijim stilom, a miješanje raznovrsnih postupaka postmodernistička je parada scenskih atrakcija koje dolaze iz različitih izvora i koje tek na kraju kada se čitav taj mozaik različitosti sklopi dobivaju puni smisao.

Arhaični naziv slovolivnica doduše slabo dočarava naelektriziranu atmosferu Emigreovog pionirskog poduhvata, koji je suvremenu tipografiju promicao u paketu sa svjetonazorom u kojem se postmodernistička teorija dekonstrukcije prožimala s dubokom vjerom u oslobađajući potencijal digitalnog oruđa.

Autorova glazbena koncepcija je postmodernistička i kao takva aktualna u suvremenom svijetu, a predstavlja sintezu širokog spektra glazbenih izražajnih sredstava od renesanse do polifonije, baroknih struktura, klasične forme i razvijene harmonije do avangarde, elektronske i eksperimentalne te popularne i rock-glazbe, kao i autentičnih formi arhaične hrvatske glazbe.

Krajem sedamdesetih i osamdesetih godina nastaju brojna postkonceptualna i postmodernistička djela umjetnika mlađe generacije kojima su instalacije i objekti dominantan izraz (Slavomir Drinković, Branko Lepen, Vlado Marteka, Ante Rašića, Damir Sokić, Mladen Stilinović, Edito Schubert).

Redatelj će biti Goran Golovko, a komad je postmodernistička dramska igra koja se oslanja na motive Saint-Exuperyjeva Malog princa.

Ova postmodernistička verzija priče o biblijskom potopu potresna je drama o uništenju svijeta.

Zanimljivo je da su se, uz poneku nijansu u obrazloženju, gotovo svi govornici uvažavajući neka od razložitih postmodernistička upozorenja naposljetku ipak odredili kao pristaše istraživačke potrage za kakvom-takvom istinom, odnosno kao pobornici spoznajne a ne tek književne, političke ili socijalne relevantnosti historiografskih tekstova.

Postmodernistička poezija ne samo što nudi ' veliku priču ' kojom objašnjavate realnost, nego ih nudi čitavo mnoštvo, i to sve unutar jednog teksta: pa Vi slobodno odaberite način percipiranja svijeta koji Vam odgovara.

U tom smislu metajezično, neoavangardno pjesništvo semantičkog konkretizma s konca sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, postmodernistička citatna, intermedijalna i intertekstualna lirika iz druge polovice osamdesetih i tijekom devedesetih te neoegzistencijalizam tranzicijske književnosti nultih godina ovog stoljeća točke su mogućeg kritičkog zastajanja i prepoznavanja.