ajmo ovako: jedna od (trenutno) najnezgodnijih materijalizacija transnacijonalne suradnje je bankarstvo ili pučki/seljački rečeno posuđivanje novca. naravno da u vrijeme krize onaj koji je posudio strepi i da mu nije ugodno, naravno da traži i od boga i od vraga da mu pomogne, naravno da svi mi za takve imamo puno razumijevanje.... međutim, ajmo okrenuti priču na obrnutu stranu. hrvati trenutno imaju ušteđevine cca 30 milijardi eura i duga od cca 40 milijardi eura. svjesni smo svi mi činjenice da je jedan fin dio novca završio po džepovima onih koji su se snašli i koji su jamili kad su jamili. međutim, kad se ispod svega toga podvuče crta, treba biti pošten pa priznati da smo mi od drugih posudili novca u iznosu koji je jednak našoj ušteđevini ili još jednostavnije da smo našim građanima stavili na dispoziciju duploviše nego što imamo. neke konzekvence toga su nam jastne: imamo dug, imamo dužnike i strepimo. kad bi se povijesnkotač mogao vratiti 10 godina unatrag sigurno bi mnogi od nas radili drukčije (poglavito švicarci), ali to je samo jedna strana problema. druga strana problema je da mi bez tih novaca (koji nas danas teško opterećuju) ne bismo imali mnogo toga. pogledaj recimo naše forumaše koji se povremeno busaju u prsa kako šutke vraćaju svoje švicarce. vjerujem da bi mnogi od njih kad bi se mogli vratiti unatrag odjeebali švicarce i ne bi stavili popis na taj usrrani dokument. međutim, činjenica je da bi u uvijetima niske zaduženostiti isti POS-ovci i ini švicarci živjeli u bitno drukčijim uvijetima.... kod punica, svekrva, bili podstanari.... mnogi drugi bi bili bez auta ili bi vozili stare krame, i da sad ne nabrajam sve što se uzimalo na dug, pardon kredit. hoću reći, nije krdit nešto što bi čovjek poželio (na šćesrce), ali budimo realni, bez kredita bi se morali odreći koječega i nemojte biti djetinjasti pa pričti (sad kad ste u govvnima do grla) da bi sutra u drugim okolnostima mogli odoliti i da bi trpili kao ja ispade (moje) žene svaki put kad vidi da gledam nogomet na crno-bijelom televizoru. psikolozi bi rekli, ma lako je tebi ti si taj televizor sam odabrao, nije ti nevolja, a nama je naša plazma/LED nužda, statusni simbol, rezultat pritiska žene, djece, prijatelja... mi njime pokazujemo svojim gostima da smo uspješni, moderni.... je, moguće da je tako, samo tko će ga znat u psikologiji što je početak, a što kraj, možda sam ja veći psikić nego vi i uživam gledati umnjake i mandule mojih (pre) bogatih prijatelja kad vide na kakvomsrranju od televizora ja gledam wrldkap. možda je to moj ispušni ventil, koji je spletom sretnih okolnosti bitno jeftiniji od všeg (ventila). no, da ne dužim, hrvati kao povijesna nacija doseljena na ove prostore u vrijeme zadnjeg ledenog doba i kasnije dopunjavana i popunjavana različitim dotepencima u ovom povijesnom trenutku imamo nedostatak novaca, odnosno bogati među nama ne drže na banci onoliko koliko bi siromašni među nama trebali za riješavanje svojih egzistencijalnih problema, kompleksa niže vrste te ostalih malformacija psihičke naravi. da bi postigli kakvo takvo održio ravnovjesje, mi hrvati kao povijesna nacija doseljena na ove prostore u vrijeme zadnjeg lednog doba moramo putem sofisticiranog bankarskog sustava posuđivati novac od nekih drugih koji imaju viška, posljednjih godina to su njemci i talijani. naši siromašni građani dobili su priliku da posegnu u štednju tih i takvih njemaca i talijana kako bi ostvarili svoije čežnje za novim životnim prostorom (lebensraum) daleko od punica i svekva, za novim limenim ljubimcem (najčešće njemačke proizvodnje, a ima i francuza japanaca, korejanaca...) i/ili a novim flat prozorom (uglavnom japansko-korejskog podrijetla) u svijet sapunica, realiti šoova i ostalih usrranih sadržaja od kojih se svakom (polu) poštenom intelektualcu diže kosa na glavi, dok mu istodobno slabi libido prema ženi koja opčinjeno puni glavu takvim pizzdarjama (za razliku od takvih, mene najviše uzbuđuje kad se navčer vratim s preferansa i zateknem ženu kako zadubljeno čita " Austrijski duh " autora William-a M.