Nisam bila u ovom grobu... (priđe ćelavom i potapša ga) A vidi njega kako je narastao

marko, ili tko god da si, obzirom ne tvoju tinejđersku elokvenciju nemam se namjeru s tobom ovdje prepucavati. to što surađuješ s kunićem samo potvrđuje da ti je već dugi niz godina otac i potvrđuje priče da svatko tko s njime surađuje dobije posao u gorici preko njegove političko-funkcijske represije i ucjene, te potvrđuje izjavu gospođe čačić da ju je prisiljavao da zaposli malog barbierija. ja sam iznio neke činjenice i smatram da ima ljudi koji su voljni svjedočit protiv kunića na sudu i neka se što više izlaže jer to više ljudi o njemu pričaju. a tvoj je jedini argument " Lepi ukrivo " i " surađujem s kunićem godinama " evo oguli si bananu i reci tati da te potapša po glavici jer si tako " krasan i pametan "

Gleda me izbezumljenog i preplašenog, vraća mi osobnu, pokaže rukom na neko parkiralište tu odmah iza graničnog prijelaza na kojem mogu sanirati stvar, kaže mi da imam tamo i vodu, trebat će, pa me još i potapša po ramenu i zaželi mi sretan nastavak puta

Smrt mi se ovih dana opet približila tek toliko da me potapša prstom po ramenu i podsjeti me da je još tu negdje, u blizini.

4. išla platiti račune u poštu, on ostao u autu s bebom i mojim bratom, da bi se nakon nekog vremena pojavio kod mene na šalterui potapša me po guzi, da vidi gdje sam zapela (inače nikad ne dolazi po mene koliko god se zadržala, niti me tapša u javnosti po dupetu) drugi dan mi je rekao onako usput, da je jučer u pošti bila njegova bivša, ali mi je zaboravio reći kad smo izašli iz pošte: lol: naravno da mi je odmah bilo jasnije zašto je došao zamnom

Došli su iz smjera luke, možda da to uzme kao relevantan podatak koji će mu otkriti identitet nepoznatih prosvjednika, da se bar donekle može identificirati s njima, suosjećati, pomoći im nositi transparente, pružiti im podršku, jer da potapša obične neznance s kojima se, da sazna tko su, možda uopće ne bi slagao i ne bi odobravao to što čine, jer prosvjeduju bez razloga, takva blamaža ne pada mu na pamet.

Brat brže bolje, dok Rob ne gleda, stavlja broj žiro računa da lakše prebrodi rastanak te me u ime podrške potapša po glavi.

Svašta su mu dobacivali i tako na neki način sebe ispričavali; a dečko je sjeo; ja sam prolazio i vidio: priča s njim, smije se, malo ga potapša po ramenu, čeka valjda da pojede sendvič, i onda krene dalje.

Kad Hami pogodi u guzu Kimija u Kanadi, ovaj ga potapša po leđima.

Često vodim brata sa sobom na sjever, on ima 13 godina i skoro svaki put ga neki stariji Boys potapša po ramenu i kaže da mu: Bravo mali, tako treba ili nešto slično.

Hodam tako ulicom preneražen i izbezumljen kadli me po leđima potapša Rom niska rasta i mlađahna izgleda i upita me da imam li kunu.

I netko nas potapša po ramenu.

Nije našao vremena ni da pomiluje bolesnika, utješi beskućnika ili barem potapša tužnog umirovljenika i kaže mu: Bit će bolje stari, samo ti moli.

došao sam, kao i svaki vikend do tada, po porciju kvalitetnog (insert rekalama za ribar crni) vinca vincacaj crnog ribara: (u market u varoši.nakon obavljene kupovine vidno zadovoljan krenuo sam prema rivi kršiti zakon i picukati po starom običaju vikend pijanaca.. hm utorkom... da čuo sam priče o njima ali nisu mi do tog dana bile ništa doli običnih pričica kojima dokoličari, ispičuture, raspikuće, i neradnici.. kao ja krate vrime.zamišljajući u sebi kako bi to uopće đaner (narkoman) vampir trebao izgledati smijem se sam sa sobom i podižem pogled prekinut iznenadnim upadom tj upitom-mrate ej, imaš dvi naku, ej..? naravno, pomislih, napad žicanjem na tvoje zadnje dvi kune ko uvik.. ili ne.nestalo mi je sve na ribara i retardiranu falšu colu.iznija sam svoju problematiku spodobi koja je stajala isprid mene ili radije lelujala naprid nazad pokušavajući ostati na mistu i hineći " normalu ". vani je bilo poštenih 4 - 5 iznad nule ali njemu nije previše smetalo hladnjikavo vrime jer je bija obućen u obični šuškavac ispod kojeg je virila majca nekog nogometnog kluba i naravno loto trenerka.ispijenog pogleda, vidno iznerviran što nije uspija užicati, nabacija je neki polu osmjeh u djeliću kojega sam uhvatio pogledom lijevi dosta razvijen očnjak.. koji sam više viđao u psa nego u ljudi.naravno da sam ga primjetio kad razmišljam cilim putem do grada o đanerima vampirima i ostalim ubber šizofrenim bitnim stvarima.javio sam se još nekoj silueti koju poznam i viđam po varoši i nastavija napokon prema cilju - ugodnoj čaši vina sa ekipom. da, eh naravno bez greške sve je bilo na razini ugodnog utorka na rivi.čaša vina, čaša razgovora, čaša smija i svak svojoj kući.hard core rekli bi naši stari hehehe. kud bi išao nego kroz varoš.. jednom sam dobro rekao da mi je varoš matični kvart ali da se idem doma odmoriti-što je i blizu istine ako uzmemo u obzir vremenski razmjer mojih lutanja po gradu i vrimena koje provodim u kući.da, sad opet idem kući i usput onako pripit i sa prikrivenim smješkom pregledavam ostake kaosa koje pijanci ostavljaju iza sebe, od boca, razbijenog stakla, plastičnih vričica pa do razno raznih kutija cigareta, limenki i sličnog materijala bilo je tu svega, starih novina, patika.. patika? par starih diadora patika virija iza visoke zelene kante.ništa tu nebi bilo čudno da ove nisu bile na vlasniku koji je ležao duboko uronjen u masnilo crnih vriča iz obližnjih fast food bistroa.zastao sam na trenutak i uočio onu istu loto trenirku na onoj sivoj eminenciji ranije ove večeri.. varoš je bila neobično pusta i tiha, čak malo previše tiha iako je bio utorak, tj srida ako je sad 04 i 25 po mom satu koji je kupljen u nekom velikom trgovačkom lancu ali usprkos tome nije nikad kasnio.nisam previše razmišljao što ću uraditi.pokuša san probuditi tipa koji kako se činilo ipak disao.pokušao sam ga izvuči iz gadosti i ljige u kojoj se nalazija.napokon sam mu izvuka glavu i posjeo ga sa strane kante.lice, osim što je bilo tipično đanersko i zasrano različitim smećem, imalo je nekakvu nijansu ljubičastila laganog ili je to bilo u mojim očima koje su pomalo još plivale u crnom ribaru.da stvar bude još gora liku je u desnoj ruci visila zabijena šprica.odlučio sam se svega riješiti i posisti tipa na stolicu obližnjeg kafića i eventualno pozvati nekog ili potražiti neku pomoć, bilo kakvu pomoć.kad sam ga uhvatija oko struka očekiva san da ću lomiti kičmu od tereta ali imao sam osječaj da dižem plastičnu vriču od dvi kile kruva.pomislio sam da je to malo previše lagano čak i za đanera koji su uglavnom kost i koža.nisam previše s tim razbija glavu.postavija sam ga na stolicu.glava mu je zakljucala na obližnje staklo u kojem sam vidija svoj bljedunavi alkoličarski odraz, ljubičaste podočnjake i usne ljubičaste od bojila kupovnih " kvalitetnih ispod stolnih vina " nešto mi je falilo u cijeloj slici i nije mi ulazilo u glavu ali mi je dolazilo slabo od tolikog buljenja u iskrivljeni odraz samoga sebe koji je u stvarnosti ionako bio dovoljno sikrivljen.otišao sam do ugla i odmah naišao na poznatu osobu s kojom rado uživam tekuće opijate.ukratko sam mu rekao o čemu se radi te ga zamolija da na mobitel dozove pomoć.ja naravno nisam ni pomislio na svoj mobitel.. ali da ionako mu je baterija krepala.otišli smo natrag do onog nesretnika da odlučimo što ćemo.jedini problem koji smo zatekli kad smo došli je taj što ga uopće nije bilo.na podu je bila samo šprica koju je koristija. nakon dovikivanja i tražnja po varoši zaključili smo da nas je spasija brige i posla i otišli smo prema kući.kad smo se proljudikali i zapalili duvan, dva razišli smo se. meni je ostalo još dobrih 25 min do kuće.sam sa sobom svatko razmišlja pa sam i ja prolazija cilu tu situaciju u glavi koja se odvijala malo prije u varoši.blesave situacije pomislija san i prevrta to sve po glavi.došao sam do parka koji je po danu vrlo zelen i zanimljiv prizor i po noći bi bija da neki kreteni nisu polupali pet od šest rasvjetnih lampa.moram se negdi popišati zaključija san.imao sam i što poslije toliko vinarenja. u trenutku dok sam se olakšavao dobio sam jezivkast osjećaj da me netko potapša po ramenima te sam se naglo trgnuo u čudu ali naravno da nije bilo nikoga.osupnut završija sam dotad ugodno pišanje.začudo kad sam nastavio svoj beskrajan put doma osjeća san se nekako otežanim iako sam se olakšao kako se kaže.. pripisao sam to svom dosta teškom kožnjaku, motorki kako je odmila zovemo.teturao sam prema onoj jedinoj lampi koja je izbjegla sudbinu svih ostalih.park je bio zimski tih i spokojan sa tupim šumom vitra u visokim krošnjama starih hrastova-bura pomislih.odlučio sam se još jednom pozabaviti onim svojim odrazom u staklu onog šminkerskog kafića.da bilo je tu nešto jezivo ali nisam sam sebi toliko jeziv, mislim, nisam ni prekrasan ali nešto me tu kopalo osim mog okorjelog umornog lika.nešto je falilo na toj slici, na tom odrazu.falija je lik koji je sidija na stolici na koju sam ga ja postavio i koji se polovicom tjela naslanjao na staklo i kasnije isparija kad sam se vratija sa pomoći.. da to nisu oni alkoholni filmovi o kojima sam toliko sluša? nadam se da nisu jer mi psihoza pored svega mog čemera i jada ne treba u životu.ali opet pokušavam sebi racinalono objasniti stvar i naravno zdravom pameti zaključujem da može biti optička varka ili jednostavno crni ribar u koji ko zna što ne stavljaju.

Pejo je za nagradu potapša po glavi.

Jedna žena ga potapša po ramenu i kaže mu: - Sinko

Mile je pripremio zolju i potapša me po ramenu.

Vidjeti svoga idola uživo, zatražiti autogram, dodirnuti ga, dočekati da vas potapša i kaže poneku toplu riječ.

Pero Galić pjeva, jednom rukom drži mikrofon, drugom rukom vadi objektiv mog fotoaprata iz nosa, kad me netko potapša po ramenu.

Izgorena koža koja se ljušti u krpama, i prepoznatljivo trzanje kad vas netko navečer potapša po leđima.

Ujak mi metne magisterski ruku na brbljava usta, potapša me po ramenima i reče: - Sve je to, virga Domini, lijepo i krasno, samo treba reći: Gladstone, jesi li čuo, Glad-sto-ne i Roc-he-fort, a ne Gledstn i Rošfor.

Problem izgovorimo, netko nas sasluša, potapša po ramenu, s nama se složi.

Srna daje izjave za TV, a iza leđa mu dolazi Ahmetov samo da ga potapša po ramenu i čestita, i vrati se nazad.

Policajac sad već pomalo ljut ponovi pitanje: »Jes ' l ti mene čujo tamo, šta to čitaš »U tom ga trenutku slučajni prolaznik potapša po ramenu: »Šjor policajac to vam je kip Grgura Ninskog. »

A stepenice, eeee, svaki korak je bio bolan i ne daj Bože da me netko potapša po ramenima.

Shvativši, kako u ovoj gužvi i buci neće baš ništa čuti, Ivan potapša Sala po ramenu tražeći njegovu pažnju, nagne se prema njemu i povikne mu u uho: - Mobitel

Prijateljstvo Jednom se ja tako vraćam s Dolca s kanticom meda kad li me netko onako svojski potapša po leđima i kaže: " Oh, kako si, tako se dugo nismo vidjeli ", a ja pojma nemam tko je taj pa mu odkažem: " Daj, makni tu šapu s mojih leđa ", a on opet: " Pa ja sam medo, zar me se ne sjećaš? ", i meni tada sine da smo se prošlog ljeta upoznali u zoološkom vrtu, " Oh, oprosti, kako si, tako se dugo nismo vidjeli ", a on meni: " Ma nisam dobro, nigdje na Dolcu meda ", " Pa zar je moguće? ", kažem ja, " Evo ti moja kantica, bagrem, kesten i livada ", " Hvala ti, hvala ", " Molim, molim, to je sitnica ", " A što ćeš sad ti bez meda? ", " Ne brini, kupit ću si kutiju sladoleda ", " Do viđenja u Maksimiru ", kaže moj medo i uskoči u jedanajsticu.

Netko me potapša po ramenu i okrenem se.

Dida je reka: Nema problema, uputija se prema kantunu, doša do cure, potapša je po ramenu, a kad se ova okrenila, reka joj je: Alo, jesi li ti Severina?.

Sunce moje oćeš ti znat napravit šalšu, ili ćeš da ti spremim u plastične kofe (posude) pa da imaš za par miseci " itd) Imam oca koji ima 50 i neku al ' je u glavi onakav kakav je bio kad je imao 20. (Što reći, mignija mi je značajno kad sam ušla u kombi s dečkom da je moga bija bi me potapša po ramenu i dobacija nešto tipa ' dobra ti je ' al ' obzirom da sam ipak žensko a dečko ima blizu 2 m odlučija je vjerojatno bit diskretan.