Prazni prostor između gromada poludjele zgušnjavajuće energije se počeo puniti suzama duše univerzuma iz kojih potekoše rijeke i proširiše se mora.

Kroz suze, kroz uzdahe, kroz plač i bol reče mladica sve svojoj sestri, a uz Sofijine potekoše i Martine suze.

Potekoše mu suze, pa ne odgovori.

Dočim su čuli tu vijest, suze radosnice im potekoše.

Iz hladnoga zemaljskoga njedra istočnici vodah potekoše, sačiniše okean opširni; luče sunca životvornim vidom rastjenija roda svakojega na povrhnost zemnu izmamiše; uzmilješe stada životnijeh po vozduhu, zemlji i vodama.

Onda iz Kaleža potekoše po Oltaru dva jaka mlaza guste Krvi.

A onda... pred sam kraj završne pjesme, nestade sigurnog i visokog pjevačkog glasa, a glazba s klavijatura dobi neki otegnuti, lagani ritam... iz očiju većine članova župskog zbora potekoše suze.

Njezine suze potekoše niz brig i pritvoriše se u bistri izvor.

Blagi uzdah ote se zaprepaštenim organizatoricama, varljiva im srca ciknuše na sam spomen tolike love, vaginalni im sokovi potekoše u mlazovima, neke se blago upišaše.

Vječni Oče, udostoj se primiti Krv i Vodu što potekoše iz Presvetog Srca Isusova i beskrajne zasluge koje iz njega proizlaze, za potrebe svete Crkve, te kao naknadu i zadovoljštinu za grijehe svih ljudi.

Što se tià e same djelotvornosti Stimson ovih naà ela u praksi izmedju 1932. i 1939. te za vrieme Drugog Svjetskog Rata, ona su bila tada nemoà ¦ na i neprimienjena (sluà aj Abesinije), a sad ih gaze baš uà estnici bloka iz kojega potekoše (Velika Britanija u Sredozemlju i Iztoku, Sovjeti u Europi).

Zatim potekoše crvene niti, ona iz puna grla izbaci mnogo krvi ". (II. 253.)

A onda proključa Vezuvski vulkan, potekoše bujice riječi poput užarene lave.

Pietà), u veličanstvenoj Sikstinskoj kapeli pred Botticellijem, Ghirlandaiom, Peruginom i dakako neponovljivim Michelangelom, te nadasve na grobu â žnašeg " pape, Ivana Pavla II., potekoše suze...

Izustih ovu riječ i suze mi potekoše.

Upitala me: Što ti se dogodilo? " Ispričao sam joj kako sam promatrao jednog krasnog mladića kako u vrtu ispod bajama leži i svira tri glazbala, a zvukovi su tako tužni, puni očaja i beznađa. Velim, pa i Vi ste nešto čuli, možete li mi reći, zašto takva glazba? " Pogledam je u oči, a ono i njoj suze potekoše niz lice.

Vrele suze potekoše joj blijedim licem.

I potekoše kišne kapi duše da mu speru blato sa krila i sjaj mu blistavi povrate...... Dostojnog sina Sunca.

Ti sve vidiš, drvo križa, muku... sa tvog lica potekoše krvave kapljice znoja.

Suhotljivoga Pericu - ne baš iznenada, jer proricahu sve stare žene vračare - stislo nešto, provrla mu krvca na usta i na nos, zatvorilo mu sapu... tek je izlepetao tankim ručicama poput ranjene ptičice kada umirući krilima uzleprše... izvrnuo široko oči iz kojih potekoše vrele suzice... i usnuo zavazda te se preselio k svojim anđelima, o kojima je tolikoput slatko i čudnovato snivao...

A unišavši u sobu, on je privuče na svoje grudi i šuteći cjelivaše joj čelo, i tihe suze mu potekoše niz lice.

Iza nas čujemo kako Habuš zapomaže: Ajme meni, kukulele, stigle nas Patkice, očito su brže i bolje od nas I suze mu potekoše niz obraze.

Zato, odričem se ove noći, koja nikada ponovo neće doći, svog pogleda upućenog tebi, svojih suza koje potekoše mi niz lice.

Mažuranić zaključuje: Značenje za daću, što ju vlast nameće podložnikom, potekoše jamačno baš odatle, što se urezivala uplata u raboše ili rovaše.

Kad sam dozivao u pamet onaj blagi čas gdjeno ti suze ljubavi potekoše niz moje čela, mišljah da je samo bio san - o raju, o bogu.

To je naša briga rekoše obje u jedan glas, obje nekoj izrezbarenoj škrinjici potekoše, u rukama obiju nešto zazvecka zlato li je, srebro li je, bakar li je i presu se u njegove džepove.

No oprljeni zlim pogledom, kao jedan natraške potekoše, skriše ruke za stražnjicu i dlanovima se o zid prilijepiše moj spas

Vrele suze potekoše joj blijedim licem.

Vrijeme koje su proveli nasamo s njim bilo je prekratko jer... ljudi (ih) opaziše gdje odlaze i mnogi to prozriješe te pješice iz svih gradova potekoše tamo i pretekoše ih.

@mate, dirnuo si me i suze same potekoše, ovo je pjesma koja najbolje opisuje svu tugu i nesreću što nam se dogodila... " a sada me oči ljudske plaše više nego vučije "... izgubili smo najvrijednije što smo imali na Balkanu a što su zapadne zemlje odavna izgubile - ljudskost. prikaži cijeli komentar