Još jedan u nizu Potemkinovih sela by Kerum.

Ali mi smo imali cijeli niz Potemkinovih sela - prazna Slavonika, okruživanje ZG-a sa svim mogućim i nemogućim pravcima, načičkavanje glavnog grada bespotrebnom infrastrukturom, izgradnja dvorana za rukometno prvenstvo, preskupa riječka zaobilaznica koja je bacila ARZ na koljena, izgradnja Kalmetine i da ne nabrajamo dalje... A sve to u uvjetima kad je gospodarstvo i njegova konkurentnost iz godine u godinu samo tonula i tonula....

" Pazin nije bogat grad ", kaže Blagonić, dodajući kako se dosadašnja vlast u velikoj mjeri bavila gradnjom Potemkinovih sela prozivajući ih kapitalnim objektima.

Eto, i moje je pitanje: Ako na kraju od mosta ne bude ništa, tko će onda odgovarati za ovaj sav u tom slučaju posve uludo utrošen novac, u izgradnju ovih " potemkinovih sela "?

Sanader je bio hrvatski graditelj Potemkinovih sela, i njegov odlazak sam po sebi je bila dobra vijest za ovu zemlju.

Sagradio ih je u stilu Potemkinovih sela (kako je vidljivo, na četiri stupa krov prekriven crijepom kako bi iz zraka izgledale kao prave zgrade) dan-dva prije stupanja na snagu zakona o legalizaciji objekata izgrađenih bez građevne dozvole.

I bit æe sve dok Hrvatska ne prestane biti - imitacija Potemkinovih sela.

Prije svih " ekonomija ", prije svih analiza, restrukturiranja, inovacija... (Bože mi prosti, kada su to ovdje političari iznjedrili - INOVACIJU?) Prije svih tih Potemkinovih sela potrebno je jedno i jedino:

Al je zato bitno da ni Blavorka Lazevic, ni PosranaJezicina ni BrankicaSrankica nisu specificno adresirali ovih 10 tocaka: (1) nijedan od Zupanovicevih 5 buducih glavnih projekata nije proizvodan, nego su nastavak dosadasnje strategije Potemkinovih sela, (iako priznaje da grad ne more ziviti samo od turizma); (2) kad za sebe tvrdi da je konpetentan, kako to da je studira 10 (deset) godina (ni manje ni vise nego duplo nego sta je studij traja u to vrime); (3) oklen mu stan u gradu od 78 kvadrata; (4) zasto je blokira projekt " Peskarija " (koji bi mu pricija pogled na Paklenu); (5) kako misli uzdrzavati nesmanjeni broj zaposlenih u Gradu, kad opca nezaposlenost u gradu stalno raste; (6) nek objasni kako to da je nekad uzorno-profitabilna firma Gracki parking osla u gubitke docin je Zupanovic na misto direktoruse ustolicija bracnu druzicu svoga pajde komsije Ronteca; (7) sta je sa jos jednin mu stanon, onin u Skopskoj ulici 2 a (ispod Mazurice), povrsine oko 60 kvadrata; (8) zasto je prije 4 godine aktivno sudjelova u zataskavanju vitium artis (strucne falinke) dr Roka Fantulina, a koja je rezultirala neopravdanon smrcu pacijenta-diteta; (9) oce li tako isto zataskavati nestrucnost falinke svoje administracije; (10) zasto je Zupanovic zataska postojanje perzistentnog otrovnog zagadjenja (teski metali) na plazi Banj?

Eto još jedan dokaz klasične socijalističke demagogije, stare retorike laži i stvaranja Potemkinovih sela, i dokaz da je« novi »SDP čista parodija

Iza sebe su ostavili potpuni nered prikriven iza Potemkinovih sela, a danas je HDZ stranka koja nema apsolutno nikakvih ideja, osim plana da se buše tuneli ispod Jadrana, što je montipajtonovski.

Bilo je pitanja i o budućem imenu kompleksa bazena, a skeptici koji ne vjeruju u njegovu realizaciji potezali su pojam Potemkinovih sela, kao najjači argument.

Godinama se slušaju iste priče, donose strategije i razvojni planovi kako bi se ispunile bezvezne forme, bez da je itko ozbiljnije zagrizao u analizu ove loše slike koju se poput Potemkinovih sela želi prikazati kao idiličnu sredinu u kojoj pjevamo, plešemo i gostimo preko svake mjere, koju su žalost izgubili i naši političari izgubljeni u svojim Igrama prijestolja. (Fotogtrafija; arhiva RVA učenici Katoličke klasične gimnazije)

Nisu li te fasade neka vrsta Potemkinovih sela, šminka bez pravog sadržaja?

u ovom slucaju moguce je i da primorac zna koliko mu je pozicija slaba pa ga zato nema nigdje zato to obilato nadoknadjuje kod svakog novog slucaja potemkinovih sela u hrvatskom obrazovanju i znanosti

" Nema straha od Potemkinovih sela u Hrvatskoj mada bi negdje ona mogla biti lijepa turistička atrakcija ", rekao je Milanović.

Bilo kako bilo, od aktualnoga sukoba na goričkoj desnici najviše štete imaju grad i građani koji su opet postali taoci HDZ-ove nesposobnosti, megalomanije, rastrošnosti, nezasitnih političkih ambicija i Potemkinovih sela.

Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja umirale su neostvarene želje ostali su samo ožiljci vidljivo znamnjenje kraj puta između poznatog i nepoznatog između početka i bespuća plovim dubinama bez otpora bez zastoja u trenucima razdornih zbivanja prolazim pokraj ruina potopljenih vjerovanja kulisa stradavanja u zabludama pored Potemkinovih sela krivih vjerovanja

Uistinu, postavljanje ovog komada ima fantastičnu premisu: briljantni teoretski inkubator demonstracije lakirovke s kojom cvjetaju manipulacijski korektivno-operativni zahvati u vidu lijepih festivala i šarmatnih balova ispoljavanih na način Potemkinovih sela, glamurom koji svojom petodnevnom frenetikom dobrih emocija skriva suštinsku akulturalnost i niskost društva razbijenog korupcijskom izopačenošću (što neoborivo potvrđuje ovodobni frapantni status Varaždina kao hita i blockbustera domaće crne kronike).

Izvješće Dominika Strize na udarnom mjestu središnjeg tv-dnevnika HTV-a podsjetilo je na stare dane jugokomunističkih medijskih Potemkinovih sela.

Ako bi tko od poznatijih pisaca i otišao u Rusiju, poput Andréa Gidea ili Georgea Bernarda Shawa, bio je izložen samo onome za što su domaćini odlučili da je primjereno; to je bila neka vrsta Potemkinovih sela s obrnutim ideološkim predznakom.

Još je gore ako se time želi skupiti novac za megalomanske gradske projekte i izgradnju Potemkinovih sela

Lijepo je imati dobre i živopisne fasade, ali sjetimo se i Potemkinovih sela.

Prije rješavanja najbitnijih problema obrazovanja, uvođenje nekakvog novog " odgoja " koji bi, kao, trebao čarobnim štapićem Hrvatsku ubaciti iz 19. u 21. stoljeće, samo je još jedno od Potemkinovih sela za čiju izgradnju se specijalizirala trenutna postava u MZOS-u.

Intervju dogradonačelnika Frana Vidovića za portal Danas.hr nazvali su posljednjom fazom izgradnje Potemkinovih sela koja je prevršila svaku mjeru.

Pitanje je samo koliko se ovakvih potemkinovih sela tj nekvalitetnih projekata želi progurati u našoj državi.

Bila je to Brazilska verzija Potemkinovih sela.

ovaj moj post je na neki način nastavak nekoliko rasprava u svezi odnosa sssr-a i nacističke njemačke gdje sam nabrijan raspravama zaboravio navesti neke osnovne podatke. dakako da je ovaj post i svojevrsna reakcija na svojevrsni revival komunizma i podsjećanja na velike vođe, sinove svojih naroda. zazivati te ljude kao simbole pravde je zdravorazumski nedokučivo, zazivati honeckera, ceauseskua, hoxu, staljina ili tita, kada je poznato koliko su imali suptilnog smisla za demokraciju i prava u vremenu kada su mnoge skrivene tajne, zločinački poduhvati i paktovi, te dogovori ispod stola ugledali svjetlo dana. nedavna odluke suda europske unije koji je grb starog sovjetskog saveza zabranio zbog asocijacije na totalitarne režime, ima svoj bazični razlog postojanja u činjenici da kod svih ljudi (naroda) ne izaziva iste emocije; paralelno tome nekima crvena zvijezda ne mora biti simbol apsolutne pravde. dakako odluka ne znači reviziju povijesnih odnosa i neće izazvati radikalne promjene u smislu krivičnog progona počinitelja ratnih zločina, zločina genocida, i zločina protiv čovječnosti pogotovu dok europa toliko ovisi od ruskog plina, a mali plavi kagebeovac sa izgledom nibelunga prijeti zavrtanjem ventila. protivnici izjednačavanja režima u moskvi i berlinu najčešće rabe poštapalice da su to dva ideološko oprečna sustava koji nemaju ništa zajedničko; da li je to točno? notorna nacionalsocijalistička partija je započela svoj put kao nacionalsocijalistička radnička partija, a njezin osnivač anton drexler, inače duhovni guru adolf hitlera je njezinu ideologiju bazirao u početku na protukapitalističkim i antiburžoaskim načelima identičnim kao u njihovih najljućih rivala komunista. godinu dana nakon lenjinove smrti u new york timesu je izašao mali neugledni članak koji govori o usponu male političke stranke u njemačkoj te da njezinog osnivača adolf hitlera i lenjina moguće usporediti. to je bila izjava tada anonimnog dr. goebbelsa. u članku potom govori kako je razlika između komunizma i hitlerove koncepcije posve neznatna, potom je izbio rat frakcija obavljen pivskim kriglama i ponekom razbijenom (protoarijevskom) tintarom. no kako nisu uspijevali zadobiti znatniju podršku širih masa, i što je bitnije onih koji imaju lovu, a to su industrijalci, promijenili su malo retoriku pa su svoju ideologiju malo začinili antisemitizmom i antimarksizmom; utopijske ideje umotane u kompleksni neopaganski wagnerijanski okultni sustav tajnog društva thule. taj nakaradni desno-lijevi sustav, koji se konačno profilirao kao ultradesni je bio zamjena za državu i religiju a hitlera stavio na čelo države kao fuhrera i glavnog šamana. dovoljno je pogledati njegove ekstatičke govore održane u noći (kada je ljudska psiha prijemčivija) klasično ispiranje mozga (ni suprotna strana nije ostala dužna na tom planu) začinjena praznim poštapalicama na razini pučke škole. nažalost mase su to itekako pušile. hitler je postao zaštitnik arijevaca, na putu ka svetom gralu; pogledati samo dvorac wevelsburg, panteon nacizma. onako kako je lenjin i potom staljin " prilagodio " marksa (doduše i to je sporno, neki marksa smatraju začetnikom političkog genocida u europskoj filozofskoj misli), tako je hitler prilagodio teze nietzchea; ti ljudi iskrivili bi i telefonski imenik kako bi utažili svoje neiscrpne ambicije u nametanju svojih agendi (dakako pitanje svih pitanja je čijih (vlak pun love iz švicarske koji je financirao lenjinov početak, hitlerovi financijeri krupni kapitalisti iz njemačke i dijelom wall streeta). totalitarizam dvaju režima nije se iskazivao kako mnogi " naivno " misle doživotnim rotacijama na rukovodećim mjestima (" demokracija " kako je danas poimaju putin i medvedev), ili izborne liste sa jednim kandidatom, što je besmislena banalizacija, totalitarizam je daleko kompleksniji sustav koji zahvaljujući modernom razvitku znanosti, telekomunikacijama i masovnih medijima preuzima potpunu kontrolu nad čovjekom, i svim elementima njegovog života, ekonomiji, politici, religiji, kulturi, filozofiji, znanosti, povijesti i sportu. postaje orvelijanska metoda socijalne kontrole, i stalno je u vječitom dinamizmu stvarajući neiscrpno nove neprijatelje i nove ciljeve, petogodišnje planove. revolucija koja teče, toga se sjećaju i malo stariji članovi pollitike. na taj način se stvara konstantni psihološki pritisak na čovjeka, koji u kombinaciji sa svirepim metodama tajne policije stvara ljude političke zombije koji su sretni sa koricom kruha ili šakom riže u rukama. stvaraju se privilegirane kaste političara, profesionalnih vojnika, tajnih službi, milicije i članova režima; neimaština je zlatni prosjek, a mrkva na štapu je ukidanje države i ulazak u komunizam, besklasno društvo. doduše i u komunizmu bi morali žicati lovu od nekoga za svoje projekte potemkinovih sela. postoje frapantne sličnosti u životnim putevima dviju vođa, staljina i hitlera; osim što su direktno odgovorni sa smrti desetke milijuna ljudi, obojica su bili žrtve teškog zlostavljanja od strane vlastitih očeva u mladosti, hitlerov je bio posebno bestijalan, koji ga je jednom prebio toliko da je nesretnik bio nekoliko dana u komi na rubu života; staljinov je bio pijanac; obojica su bila vezana za majke, obojica su postali teško poremećeni ljudi sa paranoidnim sklonostima, koja je čak kod staljina dijagnosticirana. nesretnik koji je to učinio je, pogađate, zaboravio disati par dana nakon što mu je postavio tu dijagnozu. hitler je dijelio mladenačke dane sa nećakom geli raubal, sa kojom je razvio svojevrsni perverzni odnos kontrole, neki kažu i seksualni. nesretnica je navodno počinila samoubojstvo pucajući pištoljem u grudi, otprilike kao što je to učinila i druga staljinova žena, nadežda alujeva nakon oštre svađe sa karakterno nezgodnim gruzijcem. obojica su razvili ono što se u psihologiji naziva kompleksom manje vrijednosti, dijelom zbog izgleda (staljin je bio nizak, sa kraćom rukom, a ni adolf nije bio klasični primjer arijevskog apolona), a dijelom zbog nesretnog djetinjstva. vjerojatno je i slično zaključio adler o napoleonu, a marinković je u genijalnom monologu u kiklopu to parafrazirao da bi trebalo preventivno streljati sve ispod metar šezdeset, koliko me sjećenje drži srednjoškolske lektire. jedan drugome su bili idealni politički partneri, hitleru je staljin trebao kao priprema za osvajanje svijetav kojega bi po iskorištavanju odbacio, a staljinu je hitler trebao da obavi prljavi posao i razruši režime zapadnoga svijeta u koje će on kasnije doći kao " spasitelj ". problem sa socijalizmom je što je lenjin utopijsku ideju socijalističke arkadije sa mišićavim trudbenicima, klasovima žita, kombajnima koji žanju nepregledne stepe žita, mislio ostvariti prilično prizemnim metodama. lenjin je vjerovao u klasnu borbu, u kojoj su sva sredstva dopuštena, vjerovao je u rat klasa, te da se konačno blagostanje može postići samo ako se određene grupe ljudi ubiju. u skladu sa tom idejom komunisti su dolazeći na vlast u praktički svim zemljama gdje su izazvali revolucije u startu su desetkovali stanovništvo, no ne nasumce, već ciljano, intelektualce, inženjere, seljake, umjetnike, u biti uništavajući potpuno staro drušvo i započinjući socijalnim inženjeringom stvarati novo društvo, socijalnog frankensteina kojega skrpe od preostalih ideološko ispranih mozgova. u rusiji je nakon oktobarske revolucije ubijeno deset milijuna ljudi, neprijatelja režima u skladu sa lenjinovim načelima diktature proleterijata, nakon čega će biti moguće rađenje homo novusa, novog čovjeka, koji će se ponašati potpuno drugačije u nekom novom društvu. samo po sebi i nije loše, da ne uključuje nkvd i metak u potiljak onima koji misle drugačije. razlikuje li se to od hitlerovog " novog čovjeka " ubermenscha, arijevca, u konačnici oba sustava su nezadovoljna ljudskom prirodom koju na silu ispravljaju. nacistička ideologija je zasnovana na lažnim rasnim zakonima, a komunistička je zasnivana na lažnoj sociologiji i lažnom klasnom ustrojstvu. za sada toliko, u drugom dijelu posta ćemo se malo baviti brojevima.

Prema Manfredu Prischingu, čitava priča o razvoju današnjeg čovjeka završava u blefu, samozavaravanju, pranju mozga, iluzionizmu, moralnom uvjeravanju, parcijalnom ideologiziranju, strategiji zamagljivanja, izgradnji fasade i Potemkinovih sela te povezivanju nespojivog.

Tvrdite da sve što Vlada radi je gradnja Potemkinovih sela