potèncija ž

DEFINICIJA

1. mogućnost, sposobnost koja postoji u latentnom stanju i koja dolazi do izražaja u određenim uvjetima; moć, snaga
2. biol. sposobnost jedne stanice ili skupina stanica da proizvedu novi organ ili dio organa
3. fiziol. spolna sposobnost muškarca koja uključuje a. prirodan spolni nagon i spolnu žudnju (libido) b. sposobnost snošaja c. sposobnost oplodnje
4. mat. a. realnog broja x prirodnim brojem n je broj x n jednak umnošku x·x...·x s n faktora, pri čemu se x naziva bazom potencije, a n eksponentom; prirodno se proširuje na eksponent u skupu racionalnih, a pomoću limesa i na eksponente u skupu realnih brojeva b. funkcija koja varijabli x pridružuje x a za zadani eksponent a c. u geometriji, potencija točke s obzirom na kružnicu je umnožak udaljenosti točke od sjecišta s kružnicom bilo koje sekante koja prolazi tom točkom
5. fil. pol. u tomističkoj filozofiji, jedan od dva temeljna načina bitka zbog mijenjanja svega što jest u različita stanja (drugi način je akt); mogućnost

ETIMOLOGIJA

lat. potentia ≃ potens: moćan

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

funkcija, derivacija, inteligencija, determinanta, osobina, aproksimacija, diferencija, inklinacija, valna funkcija, supstancija, amplituda, divergencija, matrica, jednadžba, logaritamska funkcija, varijanca, entropija, inhibicija, kardinalnost, emanacija

PRIMJERI U REČENICAMA