Povaljska listina, do tog otkrića, najstariji brački (i hrvatski) ćirilični dokument kojom povaljski opati (kler) dokazuju vlasništvo nad polovicom Brača, a koja je razjapljenom ždrijelu vatre otrgnuta s nekoj pražničkog komina, postaje za pravu povijest otoka Brača ono što je oduvijek i bila nagorjeli komad kartona

Povaljski prag (nadvratnik), do tada drugi najstariji brački dokument u kojem je uklesan povijesni podatak o povratku zemlje (pola Brača) rečenim benediktincima (Vatikanski ugovor), postaje, za istinsku povijest otoka Brača, jednako nevažan kao i Povaljska listina.

Povaljska listina posjedovna je isprava benediktinskoga Samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, napisana na listu pergamene hrvatskom ćirilicom (tzv. bosančicom) 1. prosinca 1250. godine.

Najvažnija su ćirilična djela Povaljska listina, Povaljski prag, Poljički statut, a ćirilicom su tiskana mnoga djela bosanskih franjevaca.

Bila je to Povaljska listina, neka vrsta pravnog dokumenta koji je govorio o raspodjeli i posjedu zemljišta na Braču, a bijaše napisana, gle vraga, na ćirilici ", piše Siniša Vuković u Slobodnoj.

A znate li kojim je pismom bila napisana ta čuvena Povaljska listina?

Poznato je da s područja Neretvanske kneževine potječu dva dragocjena srednjovjekovna spomenika: Kartular samostana sv. Petra u Selu, napisan latiničkim pismom, i tzv. Povaljski kartular (ili Povaljska listina), najstariji hrvatski ćirilicom pisani spomenik na srednjodalmatinskom otočju.

Povaljska listina (1184.) 90 % hrvatskih narodnih imena

Sve troje prire đ iva č a stru č njaci su upravo za tekstološki posao Dragica Mali ć kao prire đ iva č ica prve hrvatske pjesmarice iz 1380. godine (1972) i Povaljske listine (Povaljska listina kao jezi č ni spomenik, 1988), zatim niza najstarijih hrvatskih latini č nih tekstova (Šibenska molitva, 1973; Red i zakon sestara dominikanki iz 1345. godine, 1973; Ži ć a svetih otaca, 1997; Najstariji hrvatski latini č ki spomenici, 2004), Amir Kapetanovi ć kao prire đ iva č (zajedno s Nikolom Batuši ć em) č etiriju prikazanjskih tekstova (Pasije, 1998) te cjelokupnog opusa Nikole Nalješkovi ć a (2005) iz Šipanskog rukopisa (17. st.), a Kristina Štrkalj Despot kao prire đ iva č ica pojedina č nih djela, ponajprije pasionsko-marijanske tematike (Nova pasionska pjesma Ja, Marija, glasom zovu s kraja 15. stolje ć a, 2008; Vrbni č ki marijinski pla č s konca 15. stolje ć a, 2010).

Na otoku Braču napisana je znamenita Povaljska listina (1250), a u Poljicama veliki Poljički statut (1444).

Danas bi trebalo da nam bude posve svejedno da li ćemo pismo kojim je pisana Povaljska listina, ili isklesan prelijepi Povaljski Prag, nazvati zapadnom (bosanskom) ćirilicom ili bosančicom.

Službeni jezik bio je latinski, ali svakodnevni hrvatski, kao što je svakodnevno pismo i ono službenih isprava, bila hrvatska ćirilica, kojom je napisana i Povaljska listina 1184., najstarija i najvažnija sačuvana isprava srednjovjekovnog Brača.

Iz Benediktinskog samostana potječe i glasovita« Povaljska listina », jedan od najstarijih i najvažnijih hrvatskih spomenika pisanih hrvatskim ćiriličnim pismom, tzv. bosančicom predložak potječe iz godine 1184., a prijepis iz godine 1250. U 18. I 19 st. crkva je proširena, a nad svetištem je izgrađen Kaštil pod kojim je, po legendi, pokopan dječak Grk s velikim blagom.

Na taj način Povaljska listina stoji u začecima onoga razvojnog toka hrvatskoga književnog jezika u prošlosti koji se zasniva na narodnoj osnovi i crkvenoslavenskoj jezičnoj nadgradnji i koji je poznatiji iz nešto mlađih hrvatskih glagoljičkih neliturgijskih spomenika, a ostavio je značajan trag i u kasnijim hrvatskim latiničkim spomenicima.

I na kraju, treći je jezični sloj što ga sadrži Povaljska listina - romanski, kao nezaobilazna posljedica višestoljetne slavensko-romanske simbioze na tom prostoru, što se ogleda kako u pojedinim supstratskim elementima što su se utkali u narodni jezik koji je u osnovi teksta, tako i u nekim odrazima latinaške obrazovanosti sastavljača i prepisivača listine.

Uz glagoljicu vrlo se rano javlja i hrvatska ćirilica, znana i kao " arvacko pismo ", arvatica, poljičica, bosančica (Bosna i Hercegovina, srednja i južna Dalmacija, Humačka ploča, Povaljska listina iz 1184./1250.) i latinica (Dalmacija, Istra, spomenuti Red i zakon najstariji je hrvatski tekst koji je u cjelini pisan latinicom).

Povaljska listina najstariji je dokument pisan hrvatskom ćirilicom (vidi transkripciju Povaljske listine).

S jezičnoga je i grafijskoga stajališta Povaljska listina zanimljiva kao konkretan jezični spomenik napisan/zapisan 1250. godine.

Samim svojim postojanjem Povaljska listina i nešto stariji Povaljski prag, koji se također odnosi na događaj iz 1184. godine, svjedoci su žive prisutnosti ćirilice kao jednoga od hrvatskih povijesnih pisama (i slavenskoga bogoslužja kojemu je ona prvenstveno služila) na području srednjovjekovne Dalmacije.

Mislim da trebate pogledati samo svoju starinu, a to je Povaljska listina i sve će vam se samo kasti

Iz 13. st. analizira se jezik Darovnice Jurja Pariježića (1230.) kojom crkva sv. Jurja kod Dobrinja dobiva zemlju i pripadajuće životinjsko blago, zatim Povaljska listina (1250.), najstariji spomenik hrvatske ćirilice sa srednjodalmatinskoga područja, prijepis kartulara benediktinskoga samostana sv. Ivana u Povljima na Braču, i konačno, Vinodolski zakon (1288.), najstariji hrvatski zakonik.

Kulturno-povijesni spomenik prvoga reda glasovita je Povaljska listina, koja se čuva u župnom dvoru.

Hrvatska se ćirilica, svatko može pročitati u Wikipediji, pojavljuje još i pod nazivima harvacko pismo (Dmine Papalić), rvasko pismo, arvatica, arvacko pismo (Povaljska listina, dodatak Poljičkom statutu iz 1655.), bosanica (Stjepan Zlatović), bosanska azbukva (Ivan Berčić), bosanska ćirilica (Franjo Rački), hrvatsko-bosanska ćirilica (Ivan Kukuljević Sakcinski), bosansko-dalmatinska ćirilica (Vatroslav Jagić), bosanska brzopisna grafija (E.

Među najranijim su tekstovima i Povaljska listina (Brač, 1250., prijepis starijeg predloška koji je napisao splitski kanonik Ivan), list omiškoga kneza Đure Kačića općini dubrovačkoj (1276.).

Najstarija ćirilična isprava na tlu današnje Hrvatske je Povaljska listina s osnovnim sastavom iz 1184. (Isprava kneza Brečka).

Znali su je u tradicionalnim glagoljaškim sredinama i stoga su nastali spomenici na kojima se glagoljica i ćirilica miješaju, kao i oni koji su značajniji za hrvatsku kulturu (Povaljska listina, Povaljski prag, Poljički statut, tiskana ćirilica u dijelima bosanskih franjevaca).

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara istakao se u borbi protiv pisma na kojem je pisan jedan od najstarijih hrvatskih dokumenta, ' Povaljska listina ', no nisu se baš istakli u borbi protiv opasnosti Dunava

Šimunović, P. 1984. Povaljska listina i Povaljski prag.

Nije, stoga, slučajno da su na našim otocima sačuvani naši najstariji jezični spomenici (Bašćanska ploča, Povaljska listina i mnogi drugi zapisi).

Malić, D. 1988. Povaljska listina kao jezični spomenik.