tako vi naprimjer tvrdite da je loše za našu ekonomiju što se zatvaraju radna mjesta u obućarstvu (i ostalim radno intenzivniom industrijama - industrijama gdje treba puno neobrazovane radne snage). naravno da nitko normalan ne misli da je zatvaranje neke tvornice pozitivna stvar, niti se zanosi idejama da će takvi radnici lako naći drugo namještenje. međutim: pokušajte gledati s druge strane. većina hrvatskih tvrtki tog tipa desetljećima je radila bez povećanja produktivnosti. da nije bilo izvoza u " prijateljske " zemlje, kao i angažmana od strane velikih, razvijenih zemalja (istih onih koje danas posluju s Kinezima) zar bi nama ikada trebala jedna Pionirka u Imotskom, pa Galeb u Omišu, pa Dalmatinka u Omišu. kad bi uz to sve zemlje svijeta bile zatvorene, hrvatska bi trebala par tvornica obuće i možda dvije tvornice trikotaže i to bi bilo to. bilo bi radnih mjesta, išla bi plaćica, ljudi bi nosili startasice umjesto nike-ice i trimotice umjesto bokserica. super. no, ako se ništa po tom pitanju ne bi promijenio 20 godina, onda bi morali 20 godina živjeti istim standardom. ne mislim pri tom samo na nepotrebne automobile, suvišne gadgete, preseratorska skijanja i ljetovanja - mislim pri tom da mi ne bi bili kadri isplatiti mirovinu (jer broj umirovljenika bi narastao, čisto demografsko pitanje), a da ne govorimo koji bi standardi bili u zdravstvu.