Ovdje ćemo pak s jedne strane spomenuti medije (paradigma SVEMOĆNE, SVEZNAJUĆE I OMNIBENEVOLENTNE JAVNOSTI koja je posebna jer kako je rekao jedan mudar profesor još u vrijeme kad se demokratska javnost i konkurencija, napose ona televizijska, tek pojavljivala u RH Tko je na televiziji postoji, a tko nije ne postoji.) koji, čeličnim zakonima nevidljive ruke koja umjesto da je pod haljinom ili u gaćama rukovodi isključivom maksimizacijom profita, u stvari svakom objavom, opisom i sačuvaj Bože tumačenjem primitivnog čina pridonose povišenju praga snošljivosti na isti i to izazivajući sve manje i manje sablazni (javnog nemorala), a s druge strane svi se trebamo spomenuti nas samih i naših vlastitih promašaja, propusta, neiskorištavanja darova (da ne velim duha svetoga kulture) što su sve oblici primitivizma s kojim se treba suočiti jer Moje pogreške su moj život. (ponovno S.