Oduvijek sam mislio da se ljudi bolje osjećaju i brže se oporavljaju ako ih samo šutneš u bolnicu i ostaviš ih tamo same danima, a po povratku kući " pozdraviš " ih praznim frižiderom, hrpom neopranog suđa, stanom u stanju kao da je atomska bomba pala u njega i... vratima koja moraju sami otključati jer u stanu nema nikoga.

Deno javi se, vidiš da se pice tuku za tobom, toliko te hvale a ti ni da ih pozdraviš.

Uđeš u bus, pozdraviš, a on te samo pogleda.

Izađeš, pozdraviš, a on te gleda kao da si mu dužan skoro 3 tisuće eura.

e, samo da pozdravim prijatelja Jumba, evo vidim, da si ispriča još jedan stari bračanski vic,,, hehe, kad smo već kod brača, jes ti kad čuo za bračku legendu galaksiju, da mi ga pozdraviš, nismo se dugo čuli, u neka stara vrimena i start je piso o njemu,, a meni je bilo najbolje vidit, kad je dobio poštu od neke curke iz amerike, na kuverti je pisalo galaxy island brac europa ma razvalio sam se od smjeha na to,, pa ti nešto reci Rujana, sorry na offtopicu....

Pozdraviš se s curama i odlaziš..

Kod nas u vrtiću isto tete traže da se pozdraviš sa djetetom.

Što te natjeralo da sjedneš u taj prokleti auto i odeš bez da me pozdraviš, izljubiš, pomaziš moje buduće dijete?

Ha, takav je život: pozdraviš se s jednim likom i onda, ako imaš srećice, iza ugla naletiš na drugi.

Doduše dali su ti 15 minuta da izbaciš prtljagu i pozdraviš se sa " voljenima ", a onda bježi, jer se nakon toga plaća najskuplji parking u gradu i bližoj i daljnjoj okolici. reći će netko: " što je to desetak kuna za parking "?

Jerbo, neki se naljute i ako ih kulturno pozdraviš - odmah misle da ih provociraš.

Budeš to što jesi, otvoren, nasmijan, priđeš, pozdraviš, počastiš pićem.. a kasnije kako se kliknete..

A kad nakon utakmice napraviš krug oko stadiona i pozdraviš ljude koji su te bodrili ili (nije obavezno, ali povremeno je dobrodošlo) baciš dresove na gostujućim utakmicama, onda je to pravi odnos s navijačima.

Proširi krug prijatelja imaš svoju ekipu, i to je super, ali daj priliku i novim ljudima, npr. onima koje samo pozdraviš nakon izvanškolskog tečaja stranog jezika.

Gdje se tvom rođendanu vesele i oni koje nisi vidio 23 godine ili oni koje ne pozdraviš na cesti.

Često se sjetim školskih dana.I onih osnovnoškolskih i srednjoškolskih.Nekad razmišljam i ne mogu vjerovati da je prošlo već tolko vremena od tada.Više nismo djeca.Gledam kak nam je onda sve bilo lakše iako smo se i onda žalili da nam je teško.Bilo je i dobrih i loših dana.Meni je srednja bila draža.U osnovnoj je bilo dosta bullyinga.To je nešto što jednostavno nisam mogla trpiti.Sva sreće meni nisu puno zezali, ali neke druge jesu.I tada sam obično ja priskakala u pomoć jer me mama uvijek učila da budem dobra prema svima i da pomognem onome koji si sam ne može pomoći.I to je i dan danas tako sa mnom.Vjerojatno sam si i zato izabrala pravo za studirati.I tako je osnovna škola prošla kolko tolko dobra i pred kraj smo se malo bolje skompali, ali imam osjećaj da su svi jedva čekali da pobjegnu u srednju.I to bilo je fora otići što dalje u srednju da ne naiđeš na nekog poznatog.Meni to nije bilo važno, ja sam lijepo otišla u najbližu srednju i bilo mi je odlično, puno bolje nego u osnovnoj.U srednjoj su se počeli družiti dečki sa curama dok u osnovnoj toga nije bilo.Ja sam si bila dobra sa svima i to mi je baš lijepo pasalo.Nisam se nizakoga previše vezala iz određenih razloga ali mi je ekipa bila super.Neki dan sam se vidjela s dvije prijateljice iz srednje koje su mi bila najdraže pa smo se raspričali o svemu i svačemu i zapravo su mi one bila inspiracija za ovaj post.Moji najbolji prijatelji su ipak iz osnovne.Puno puta su mi rekli stariji kad sam bila mala da je prijateljstvo iz osnovno zauvijek i to stvarno tako je u mom slučaju.No mnogi ipak nekako ostaju više u kontaktu sa ekipom iz srednje pa mi se čude.Sad smo već svi odrasli i odgovorni ljudi.Mislim... neki više, neki manje hehe.Ali svakako mi je zanimljivo sresti ljude iz osnovne jer su se svi tako promjenili i uglavnom na bolje da mi je to užanos drago vidjeti i baš me razveseli.Nekad znam vidjeti stare profesore pa si s njima popričat.Nevjerojatno mi je da od tisuće učenika koje su imali da se baš tebe sjete.A i njima je drago kad ih pozdraviš i staneš na koju minutu s njima.Ipak je to ljudski.Sada je to sve iza mene no idalje se sjetim određenih trenutaka. Sve me to na neki način i izgradilo ko osobu a cijeli proces nije još stao niti će stati dok ne umrem.Sada idem naprijed u život i u nove pobjede.

Sada si je posudila bonton i fakat ju danas gledam jer smo čitale kako se pozdravljaju odrasli - gledaš ga u oći i pozdraviš i od jučer to radi.

još je gore kad u teretani nekoga pozdraviš, al ne znaš jel te ta osoba registrirala zato što ništa ne odgovara i onda ne znaš jel da pozdraviš još jednom zato što osoba nije čula zato što će misliti da ju ignoriraš il jednostavno čekat da druga osoba pozdravi i otkloni sumnju.: ne zna:

Potražiš pravi jezik i pozdraviš glasno novi san.

zaključavam vrata u određeno vrijeme, i na svaki jači zvuk srce počne jače kucat... ti znaš za taj trenutak jer uvijek bi prolazio u to vrijeme ili nekoliko minuta prije... i zadržavao bi me, vodili bi smiješne razgovore, ja bi ti pričala o svojim problemima s autom - najnoviji događaj, razbila sam motorin od previše udaranja:))) ti bi o svom poslu, smijali bi se jedan drugome... to je bilo nekad... a sada?? nema te, pozdraviš i pređeš cestu samo kako ne bi prošao kraj mene... i znam da je tako lakše, tebi... al isto znam da mi nedostaje prijatelj... nedostaje mi tvoj smijeh, tvoje zadirkivanje... i znam da ciljano ne želiš moju blizinu, znam... a ja osjećam kao da mi je netko uzeo veliki dio, da su nešto otkinuli od mene, isčupali... i to nešto nikako da zaraste... i boli, nedostaje... jer ako je već prošlo toliko vremena, pa kad će više nestati?

Volim osjećaj kada je Placa samo moja i onih 5 - 6 ljudi što prođu, skoro sve ih poznaš, uljudno ih pozdraviš i nastaviš uživati išao na posao, u školu ili na kavu.

Umjesto da pozdraviš činjenicu što će fond Ane Rukavine dobiti silne novce ti verbalnim vratolomijama obeščašćuješ plemenite nakane onih koji su spremni pomoći.

Ili ako ih ljubazno pozdraviš, odmah ljutito pomisle da ih sigurno nešto trebaš ili tko zna šta si ona misli, zmija...

Umesto da pozdraviš postavljanje nekog hrišćanskog moderatora, ti se ovde boriš protiv toga kao da postavljamo nekog zlog đavola koji će sve da šikanira?

Red je bio da se pristojno javiš, lijepo pozdraviš, kratko popričaš i sve to začiniš osmijehom.

I zato te brate molim, ako si u kontaktu sa Tijanom i njezinim roditeljima, da ih sve puno pozdraviš i poljubiš i poručiš im da smo uz njih, i bez ikakve zle krvi, nadamo se da će mala Tijana brzo završiti operaciju i zasluženo nastaviti živi svoj slatki život.

i onda su me danas natjerali da u dva sata izgovorim pa sigurno pet tisuća riječi i osjećam se ko da mi je neko dobro isklofao mozak. đizus. još sam ja klepetala bez razmišljanja, šta bi tek bilo da sam morala razmišljat. što bi tek bilo da sam bila predavač na fakultetu. pa to kad otklepećeš fino odeš u kabinet, otključaš ormarić, odšerafiš glavu, pospremiš ju na drugu policu, zaključaš, ugasiš svijetlo i odeš doma. dođeš doma, skineš cipele, skineš čarape, izađeš na terasu, objesiš čarape na štrik, pozdraviš susjedu s viklerima na drugom katu šta te snima ispod oka s pljugom u ruci, opereš ruke, pojedeš večeru, odgledaš dnevnik, pročitaš današnje novine, poljubiš muža, legneš na svoju stranu kreveta i umreš do ujutro. i onda susjeda podamfa pljugu, uđe u kuhinju i kaže svome dragome... ma jesi vidio ti onu našu gospođu docenticu, žena sva blijeda, objesila na štrik čarape zajedno s cipelama... a di ide ovaj svijet, gospe moja...

Svatko koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Otvoriš dušu i osmijehom pozdraviš osmijeh.