Kupovinom relativno jeftinih uređaja i opreme, operatori ih prijavljuju Ministarstvu prometa i veza i počinju se javljati sa već standardnim pozivom: " Da li me ko čuje na dva nula??? ", te nakon javljanja nekog " iskusnijeg " dobiva objašnjenje o radu, pa čak ako nema neki pozivni znak (nadimak), dotični dobiva samozvanoga kuma koji će ga " krstiti ", nakon čega " pada " susret i obavezno upoznavanje uz piće ili kavu.