sjedim jučer na after work kavici u najdražem mi kafiću i prelistavam dnevne novine. informacije napisane dan ranije, otiskane tu noć, u predvečerje dana i nisu baš za čitanje, ali su dobra kulisa za ispijanje kavice i zaobilaženje dežurnih udava presretača koji samo čekaju da podignem glavu s " posla " i uvale mi se s nekom svojom spikom. nakon šesnaeste strane shvatio sam da moje poznavanje materije na novinskom papiru nije zbog velike pameti i silne informiranosti nego datuma koji se crnio na vrhu stranica. tiskovina od prije nekoliko dana. konobar Marijo se samo tiho cerekao (kao onaj pas Draguljče iz crtića kojeg dobro oponaša onaj Ivan i BB kućice u cvijeću). zapazih člančić o crvenokosima. najnovija istraživanja govore kako su to, u najmanju ruku posebni ljudi. naravno da jesu, pa koliko u svijetu ima prirodnih crvenokosih, jednocifrena brojčica ispred znaka %. što je nešta rjeđe to je i više posebno. dok sam pomicanjem glave gore-dolje izoštravao slova na papiru (nakon desetak sati buljenja u računalo fokus mi se malčice pomerio iz ležišta) začuh iznad ramena - zamisli, sami proizvode D vitamin