Jebem li ti krvavu majku, zaurlao je dobrodržeći gospodin u kasnim pedesetim godinama koji je očito držao do svog izgleda i bio stilski oboružan najtežom mogućom artiljerijom jer mu se boja lica, koja se mijenjala iz " Michael Jackson " bijele u " prvomajski karanfil " crvenu, slagala s detaljima na skupom retro-futuro-prezentnom sakou boje nekog prosječnog američkog dilera drogom, kriminalca, silovatelja, lopova i općenito govoreći loše osobe, a da nije Meksikanac (kad kažem Meksikanac, naravno da mislim na sve one španjolsko-indijanske, španjolske i indijanske produkte upoznavanja barbarskih srednjo i južnoameričkih domorodaca s ljubavlju i milosrđem Isusa Krista, ali u director ' s cut verziji Rimokatoličke crkve s gratis nasiljem, spaljivanjem i pranjem mozga, na sve one masne tamnokose individue kojima iz hlača spuštenih do muda vire barem dva pištolja a ispod potkošulje " zovem odžačara da mi je prodžara " bijele boje viri neka besmislena " tribal " tetovaža koja nam dočarava da momčina živi brzo, umire mlad i poštuje duh svojih predaka.) što bi značilo da je gospodin imao crn sako, a u džepiću na prsima bijeli rupčić s izvezenim crvenim obiteljskim grbom.