9.00 dolazimo do skretanja za bijele i samarske stijene 650 mnv.Obuvamo pancerice, podešavamo vezove, stavljamo cucke i krećemo preko 120 cm snijega.Prateći kartu nakon oko 2 km, na oštrom desnom zavoju, pronalazimo prečicu, tj. begovu stazu, koja skreće blago lijevo te se odlučimo za nju, sto se ispostavilo kao dobra odluka.Markacije je teško uočiti od snježnih nanosa pa se uglavnom orijentiramo po kompasu i izohipsama na karti.A tada počinje problem, kod mene ispada opruga koja drži prednji dio pancerice.Nazad?, NE, pauza 5 min, komad žice iz ruksaka, švicarac, improvizacija i krećemo dalje.Na Davorovom licu osmjeh.Savladavamo prilično brzo 250 m visinske razlike i dolazimo na ravniji dio oko 10.30. Gutljaj vode i nastavljamo dalje laganim usponom.Snijeg je oko 160 cm a oko nas kao u bajci.Čak nas i sunce povremeno pozdravi.Dolazimo do križanja.Lijevo bijele stijene, desno prema mrkopalju, a mi odlucujemo ravno kroz tzv.; klanac kostura i uzdamo se u kartu i našu procjenu.Nastavljamo kroz dolinu bukove šume laganom uzbrdicom, počinje padati snijeg, a krajolik oko nas pokazuje da se dolina polako sužava i dolazimo do kanjona i jakog uspona.Provjeravamo kartu, računamo izohipse, zadovoljni pravimo pauzu 5 min, ja palim duvan, gutljaj maksuzije, ruksak na leđa i pičimo.Usprkos skijama propadamo 30 - ak cm a i cucki proklizavaju jer je uspon oko 55 - 60 %, a ne možemo hodati cik-cak jer je klanac širok 1.5 - 2 metra.E što bi sada dobro došle krplje.i malo lakši ruksak, ali što je tu je.Uz malo humora polako napredujemo i dolazimo do velikog srušenog drveta.Bor od 30 - ak met, promjera debla 1 m na sred puta.Ma proći ćemo mi to.I sa sljedećim korakom puca mi vez na lijevoj nozi, noga ispada i ja tonem u snijeg.Davor prelazi prepreku, okreće se i gleda me u snijegu do prsa, ruksak drži da još dublje ne propadnem.Iskoprcam se i zajašim ruksak.Gledam Davora i on mene.Prijatelji smo.Gledamo gore, još dosta uspona, gledamo dole, ma ima šta i dole ići.Davor predlaže da se vratimo, možda najbolje, ali i ja gledam Davora, mog prijatelja.U pogledu mu vidim da me spreman spustiti dole (nedaj bože da sam nešto slučajno slomio), a isto tako u očima mu se vidi onaj penjački žar, kao da hoće reći; frende, nosim te do vrha ako treba.Neću razočarati prijatelja, skupim skije i štapove, vadim zamku i motam oko skija i pancerica, stežem koliko mogu onako ledenim rukama i kazujem Davoru; Idemo dalje, ipak smo mi VELEBITAŠI