Težinu sudačke uloge u svakom društvu, ali i novi pravac u kojem bi trebala krenuti cjelokupna pravnička profesija u obavljanju svojih svakodnevnih pravničkih poslova, kao i sve stranke koje kreiraju i pokušavaju rješavati svoje sporove samo na jedan jedini uobičajeni način (kroz sudski državni aparat), veoma slikovito prikazuje stvarna zgoda iz sudnice jednog parničnog suca, kojemu je bio povjeren predmet u kojem je trebalo donijeti sudsku odluku o tome kojem od bivših supružnika treba povjeriti malodobno dijete na čuvanje i odgoj: