Narukvica je nešto usklađena s frekvencijama, to sam prečula.

Srećom nisam zaspao, kao jedna pacijentica koja je prečula svoje ime.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Ja, kano da sam prečula, nagnem se nad vrelo i napunim svoj pehar...

19.1.2005. evo, jednostavno sam skužila da nema smisla objavljivat čitave članke kad jedna normalna osoba nema živaca to sve čitat.. na šta to samo liči.. i još ako nije čitljivo.. ajme meni.. pa se odlučih baciti na jednostavnije stvari.. što i ostali normalni, i da naglasim - ČITANI - ljudi ovdje čine.. i dakle, kako ispucat frustracije i olakšat dušu nepoznatim ljudima?? baš me zanima kako će mi taj nenovinarski dio ići.. eto, sjedim za kompom, čekam taj sms, i nema ga.. već mi pomalo mrak pada na oči, osam je a ja bi trebala krenuti, no on se ne javlja.. kak on misli da ćemo se mi naći ak se ne javlja.. ne samo da sam bijesna na njega nego i na sav muški rod koji vječito kasni.. ja koja se uvijek trudim biti u minutu točna, a nekako mi i uspijeva, nemogu shvatit ovo.. i od bijesa šaljem poruku da se nećemo vidjeti jer ja nemam više vremena čekat da se on javi.. i za 10 - ak min. vidi ti to, ne da šalje sms nego zove.. al on nikad ne zove.. onda mora da je ozbiljno.. on se neš ispričava da je bio negdje i nije mogao do mobitela.. al bijes me ne pušta, samo je veći.. nemogu ovako bijesna razgovarat s njim.. al javljam se.. pita me zaš neću da se sad nađemo.. imam osjećaj da ću puknut od bijesa kažem mu da nemogu sad o tome i da ću mu poslat sms.. pošaljem sms, i sve mu napišem, a on ne odgovara.. i još čekam na odgovor.. kako je grozno čekati odgovor nakon svađe.. živci mi rade 100 na sat, svako malo pogledam na mobitel jel je možda šta stiglo, da nisam možda prečula sms.. već mi dođe da ga zovem, al si govorim-izdrži to.. ma ne mogu vjerovat kako smo mi cure slabe na slatke dečke, a svadljive i dišperne (ako se tako kaže) kad treba i kad ne treba.. već nekoliko puta mi se to dogodilo i ne shvaćam samu sebe, da mogu biti tako slaba na nekog.. kako lako izgubimo živce radi njih.. radi jednog jedinog sms-a... uffff

Žao mi je što je HVIDRA " prečula " ovu ponudu.

Žao mi je zbog neumjesnih primjedbi koje ponekad ' ' ispadnu ' ' zdravstvenim djelatnicima, a nikako ne bi trebale, ne treba se praviti da ste ih prečula, sabrano uzvratite ' ' lopticu ' ' i izjasnite se da kao pacjent očekujete profesionalno i etičko ponašanje.

I kad ja tako počnem " raditi " ili doista raditi, ona uspori ritam svojih riječi, gleda me zbunjeno, uvijek, ali baš uvijek u toj zbunjenosti izgovori još par rečenica a ponovi istu rečenicu barem dva puta (misleći valjda da sam je prečula), a onda konačno ode.

Prečula je nagoviještaj strave: postavlja tanjure za večeru, ali on joj prilazi i grubo hvata za mišicu.

Danas je pljusnula kiša, rekli su da će i sutra (a u gorju snijeg, ali to sam prečula) ali to me neće spriječiti u naumu.

Ovdje ću se ispričati gđi Zdravki, koja je u svom zanosu prečula ono što sam rekla ili čula što je htjela čuti.

Opet Masovčić. Da se ne biste brinuli, naručio sam vas kod kolege, od užasa sam prečula ime, bolje da i njega čujete.

Ili ženu, koja je svakodnevno trošila velik dio svoje energije na to da utješi kolegicu s posla zbog problema u radnoj okolini, dok je istovremeno prečula riječi svojeg muža koji je, došavši umoran s posla kući, govorio o nepravdi koju je tog dana doživio od svog nadređenog.

Opet ne odgovaraš? (Naime sinoć joj se od umora prvi put desilo da je prečula poruka pa je bila sva smućena poslije zbog toga.

Svašta sam čula, mnogo toga vjerojatno i prečula, jer govoriše skoro svi u glas.

Moja draga O. je prečula tu rečenicu i dalje se smijala i zbijala šale, a ja sam se onako i dalje blesavo cerila, ne pronalazeći prave riječi na taj upad.

ne znam baš, mislim da se ne može to baš tako poopćiti u neko pravilo. npr meni se događa da ako zanemarim, ne pušta me na miru, i čega god da se drugog primim nalazim simboliku koja me vraća na ono što sam prečula.

Dijamant je prevelik i smeta me. " " Kako se osjećaš. " ponovih pitanje koje je bila prečula da prekinem izljeve njenog sarkazma.

Neke sam komentare nenamjerno prečula, pa sam ih kasnije od nekoga čula.

A, eto, ne može se zanijekati da i Crkva što ju je Krist sazdao na Petru, stijeni svojoj, nije toliko puta u svojoj dvije tisuće godina dugoj povijesti, prečula poziv svoga učitelja s Maslinske gore, da nije trgnula mač i krenula u osvajačke, križarske pohode, pustošeći, paleći, ubijajući i pljačkajući omnia ad maiorem Dei gloriam

Pače, kad joj spomenu, da joj se je došao pokloniti, ona je to prečula i rekla: - Vi valjda tražite moga supruga grofa u kakovom poslu?

Prečula sam o kojemu odsjeku je bilo riječ jer mi se podatak nije činio relevantnim, a na kraju krajeva i nije

Ono o " svemu što mi se sviđa " je cura prečula a odmah me pitala kaj to od new agea slusam i te ostale glezbe.

Počinju na isto slovo, pa sam recimo prečula.

I kad sam cijelo vrijeme na sastanku bila tako zaokupljena trudom da ne primjeti da ga škicam da sam lupetala neke totalno nesuvisle stvari, otvorila prezentaciju za pogrešnog klijenta, i prečula otprilike svako četvrto pitanje upućeno meni

Ona je prečula namjerne uvrede Isusove.

5. I NAJINDIKATIVNIJE: Neku večer sam odgledala čitavu emisiju Branke Šeparović, a da nisam okretala očima, već sam prečula složene mozgovno-verbalne dijareje i uživala u slikama i poklonima koje su ljudi u Hrvatskoj izradili za Papin dolazak

Pa i ja sam, ali bi ga često i prečula, jer tko će non-stop osluškivati zvukove koji dolaze s ulice.

On je bio vođa navale, udijelio je nama 3 - ojci godinu više nego imamo, ona to nije čula ili je prečula pa mi je kasnije udijelila 5 godina više nego imam.Nisam joj htio slomit srce i reći joj da sam godinu ili dvije mlađi od nje.

Uglavnom sam preko toga prelazila tj. prečula bi, sve dok prije neki dan nisam upoznala momka moje generacije koji isto tako priča u trećem licu o sebi " Ide Tomo sebi uzet piće, oću tebi donit šta? "