Mogao si pozvonit i kat ispod. Ajd sad i ti malo budi kuja. Zakolutam očima, ali prešutim.

Iskrenost je vrlina kojoj svi težimo.Biti iskren znači biti dobar, prvo prema sebi pa prema ostalima.Trebamo li uvijek biti iskreni? Trebamo li uvijek reći što mislimo i osjećamo? Može li istina štetiti nam? Nastojim nikada ne lagati ali kada bi istina štetila mi jednostavno prešuti stvari i branim se šutnjom.Nekada nema smisla raspravljati jer svatko za sebe stvara svoju istinu, svoju priču.Kada se radi o poslu nastojim maksimalno biti korektna i prema sugovorniku i i šefu jer mislim da je to jako bitno.Prijateljima ionako uvijek govorimo istinu, samo u situacijama kada bih ih istina povrijedila prešutim istinu.Tako me ne davno prijateljica pitala da li sam znala i da ju muž vara; da znala sam ali nikada nitkom ne bih to rekla, nikada, privatan život drugih nije moja stvar.Ionako je sama saznala.... Jesam li zbog toga loša prijateljica, možda ali nisam se htjela miješati u odnose gdje mi nije mjesto, jer ionako nema pomoći.Oni svoje stvari sami riješe a ti budeš kriv...

Ovo što govoriš o manjim količinama je... bolje da prešutim da ne budem nepristojan.

(kaj si popizdio bezveze, slafko? nisam ja počeo o homićima i kao su homići bolesni.. kako očekuješ da prešutim na tak neš?)

Ovo je bio slučajni susret - a koliko sam ih preživjela u zadnjih nekoliko mjeseci - i zaključila sam da me jako vesele, da se puno toga sjećam (bez grižnje savjesti), da puno pričam i jako puno toga prešutim.

Nekad ne znam kaj reći pa radije prešutim..

Ovo često prešutim producentima dok se cjenkam za honorar, ali u to vjerujem. (smijeh) Ima nešto lijepo u ovim tubulentnim vremenima, evo, ušli smo i u godinu zmaja po kineskom horoskopu, što mene kao zmaja dodatno inspirira.

Jer ako prešutim, ostajem posađen u glupost.

Kad nema, onda prešutim, pa mu to poslije kažem.

I vidim, nije promijenio priču ali sad sam pametnija i prešutim jer je tako jednostavnije, jer je tako kulturnije komunicirati nekomunikacijom i jer ću ga možda ipak trebati još koji put da se još malo pokaže žrtvom, pravim paćenikom i mudro odšutjeti i reći mu - da, svakako cijenim uostalom kao i onda, prije kad nisam bila mudra i nisam prešućivala jer mi je onda bilo važno pa sam nabrajala podsjećala ali sada, za razliku od onda, u meni će ostati onaj veliki neizgovoreni, ali vrlo znakoviti odgovor - ma odi vrit i sjaši više sa tom pričom žrtve

.. " ne mogu to prešutjeti, ako prešutim, znači da toleriram. "...............................

a tog ima puno xD manje im govorim neg prešutim:)

Svaki puta kada nešto prešutim u Njegove se ruke predajem, neću se pravdati, niti dokazivati, jednostavno ću pokušati vjerovati da će na kraju sve kako treba ispasti i u šutnji odgovarati. Neka mi bude... Pravednost je moja, Ja ću je vratiti.....

No, Carrasco uporno ponavlja: »Znam da su u igri milijuni dolara, ali jedino što ne mogu jest da prešutim podatke.«

Svaki puta kada nešto prešutim moj duh će se buditi, znam da hoće jer to osjetim. Budni budite.

" Nisam pretjerao, uvijek je to u sferi mišljenja, ne mogu to prešutjeti, ako prešutim, znači da toleriram.

U pravi ste, al ja nisam tako fin i velik da dostojanstveno prešutim take tipove.

ugll.. malo sam skrenula s teme.. naravno da im puno tog prešutim, al s puno tog su se pomirili.. npr. znaju da pijem, doma prije izlaska slobodno ohladim litru vodke il vina, a znam da skoro nikom od prijatelja starci ne daju da piju, a kamoli da hlade doma alkohol: D a i znaju da braća puše.. a šta da rade..

Kako sam pristojna, a ujedno i na radnom mjestu, prešutim.

na kaputiću s kragnom od umjetnog krzna ležala je u travi.. proljetnoj sklupčan bijah mek jastuk njezinoj glavi dodirivao joj dlanom lice. mazio usne niz vrat ušuljah se ispod majice i osjetih uzdignute bradavice...... od dodira mog prpošno bride o kako sam drhtao kapljice znoja orošenog mi tijela ko po korijenu biljke klizile smočivši me cijelog dok gledala je u krošnje mladog lišća vršcima prstiju dotakne mi usne liznuh joj kažiprst. poljubih trzaj mi učine kukovi niže pupka.. ko mače se ugnijezdi kleknem kraj nje drhtav i mokar.. nagnem se blago.. usne poljubim pila je moje poljupce jezikom lickajući mi usne ko da crpi mi med slatki iz tijela tad strast i hrabrost se spoje legoh na nju koljenom razmakoh joj noge i rukom si otvorim put kroz svilene gaćice njene dodirnuh joj najnježniji djelić kože drhtavo šutih.. o Bože zadihan ko rasni pastuh drhtanjem svlačim sve sa sebe majicu podigoh i legoh joj na nabujale grudi.. privuče me i usnama na mojim prsima poželi me cijeloga u sebi.. budi nježan.. ovo mi je prvi put reče.. i osjetih vlažnost topline njezine.. zgrči se udarivši mi šamar želje i straha.. vrisne bol slatku i privuče me duboko u svoju nutrinu dugo ostadosmo u nepostojanosti trenutka s osjetom strastvenog užitka a onda vrhunac putovanja ko na postaji pred anđeoskim vratima sjeme svoje joj podarim.. al prešutim da osim dječačkog noćnog diranja prvi put želju svoju stapam u želju njenu već godinama.. ne srećem je u gradu ne znam gdje je.... volio bih da je sretna... ni sad ne znam za davanje naše strast je to ili ljubav bila.

Ne, uvrijedio ju je s tim pola tih kolača mi nitko nije ispekao... a natjecateljski duh je on davno prekinuo.... lijepo od njega što je stao na moju stranu, ali ipak je povrijedio svoju mamu, mogao je to reći i na bolji način izbaciti opasku o nepečenju kolača, zar ne....:) Uostalom nisam nikad trčala mužu po zaštitu ili čekala da me on obrani... ja i sveki imamo dobar odnos, neke stvari prešutim jer su bezazlene a neke ne jer me raspizde....

Pa i to prešutim, no obukla sam im što JA mislim da treba.

a uglavnom im prešutim neke sitnice za koje ne moraju znat, inače sam dobro dijete.: angel:

Seljo neodgojeni, na tom su ti ćaća i mater odrasli, poželim im reć, ali nekako prešutim.

No ipak, ja ne mogu da vam nešto prešutim.

preslikavam se u kišne kapi u svakoj sam ponešto drugačija tek za nijansu glasa kojom ujutro prešutim riječi

bili 11. Srpanj 2010. 10:56:42 Ne mogu da prešutim, ali ne radi interesa vlastite ekipe, nego radi djece i samog natjecanja pa ću napisati nekoliko riječi vezeno za ovo natjcanje. najprije čestitke svim pobjednicima i organizatorima ovog natjecanja VZO KOprivnica, Popovača i Čazma, kao i suicima natjecanja.Zasluženo su ista utvrđena kao natjecanja koja se boduju za kup Hrvatske.

Iznenađuj me odrasli... često šokiraju svojim ponašanjem i uglavnom to prešutim.

našla sam se u društvu u kojem svi sve ogovaraju i u kojem vlada na neki način utakmica ko je bolji u onome što radimo. isto, dvije osobe koje su promaknute su se toliko umislile, da su bolji od svih i sada kada su promaknute na jednom mjestu, misle da mogu svugdje biti autoritet. meni to jako smeta. i trosi mi energiju. zelim se odmaknuti od njih jer nisam takva osoba i ne paše mi više njihovo drustvo. ne znam kada sam se zadnji put posvađala, nisam sigurno zadnjih 5 godina ni s kim osim s roditeljima. očito se imam muda samo s najbližima svađati. ostale ignoriram... ovo mi vec izgleda kao da se vise ne znam zauzeti za sebe, kao da gubim samopostovanje i zatrpavam osjecaje u sebi umjesto da odmah puknem i sve izbacim. ovo nase drustvo zna biti stvarno neugodno.. pa da zbog jedne gluposti poslije imam poslijedice... radje prešutim... sad vise ni sama sebi nisam jasna koji je moj problem... uhhhghghgggg: mad: bas sam bijesina, i tukla bih nekog

Jednostavno prešutim ono nešto što mi je u glavi, o čemu mislim, jer me strah kako će ljudi to sve primiti.. da li su spremni na toliku dozu mene.. mojih misli i osjećaja..