slažem se, no, koliko nas se uspije othrvati porivu? ili dr. riječima nagonu? psihologija, kao i psihijatrija kažu da protiv izraženog nagona čovjek najčešće poklekne. jer se ne radi o razumu, umu ili promišljanju, već o nagonu, npr. zašto svi pretili ljudi odlaze na dijete, čak i uspiju u poduhvatu, ali, rijetki su oni koji se zauvijek uspiju othrvati nagonu za prežderavanjem, isto i kod ovisnika - alkoholičara, narkomana, ili pak pedofila. liječenjem odn. terapijom se kod njih dolazi do poboljšanja, ali gotovo nikada do izlječenja, jer, kod nastupa problema, volja - razum odlazi na klackalicu i nagon ponovno ovladava osobom. majo, zato ti savjetujem da, kao što je i rujana napisala, zastaneš i razmisliš o posljedicama i reakcijama na vlastite odabire. možeš li se s njima bez žaljenja nositi, samo naprijed, no, ako ti takve mogućnosti teško padaju, okreni se na peti i vrati se sebi i svom životu.