1 Svijetloj kraljici i zaručnici vječnoga Kralja Jaganjca, svojoj premiloj majci gospođi Janji i, među svim drugima kćeri mezimici, ma, upravo polovici svoje duše i posebnom kovčegu najdublje ljubavi svojega srca, 2 Klara, nedostojna služavka Kristova i beskorisna sluškinja Njegovih službenica koje borave u samostanu svetoga Damjana u Asizu, šalje svoj pozdrav 3 sa željom da gospođa Janja s ostalim presvetim djevicama pjeva pred prijestoljem Božjim i Jaganjčevim pjesmu novu i da slijedi Jaganjca kamogod On ide 4 O majko i kćeri, zaručnice Kralja svih vjekova, nemoj se čuditi ako ti nisam pisala često, kako i tvoja i moja duša jednako želi i jednako silno žudi, 5 nemoj uopće ni pomisliti da u srcu tvoje majke požar ljubavi gori manjom slatkoćom prema tebi. 6 Ne, ovo je na stvari: zaprekom je bilo pomanjkanje glasnikâ i očite opasnosti na cestama. 7 A sada, kada mogu pisati tvojoj ljubavi, radujem se s tobom i zanosno ti kličem u radosti Duha, o zaručnice Kristova, 8 jer si, odgurnuvši od sebe sve ispraznosti ovoga svijeta, poput druge presvete djevice, svete Janje, divno zaručena s neokaljanim Jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta.