Ne metafizičkome mišljenju jest Ne bitku i vremenu, Ne onome biti svedenom na« bitost bića », Ne vremenu svedenom na bitošću bića, bitstvom predodređenu sadašnjost, Ne« načelu protuslovlja », koje svojim ili-ili omogućuje mislivost mislivog, bitivost bitivog i rastvor vremena samog u bezvremenost i njoj suprotstavljenu prolaznost onog uvremenjivog. no ovo Ne nije vanvremena, prazna, utopička, bezmjesna negacija. ono kao Ne dolazi iz jednostavne životne punine onoga biti samog nesvodivog na bitak-prisustvo i vremena samog nesvodivog na bitnu prošlost i puku sadašnjost. da metafizika sama nije u sebi otkrivanje, i, utoliko« istina »svođenja i porobljavanja onoga biti i pravog vremena, ovo živo, puno, možno Ne povijesnog mišljenja ne bi bilo niti moguće niti nužno. u metafizičkome vremenu i na njegovu kraju, povijesno mišljenje je nemetafizički glas, oglas, zov vremena-slobode. stoga, radi čistoće i drugojakosti vlastite misli mora ono ponajprije sebe razlučiti od filozofije kao metafizike, presuđujući metafizici u njenoj biti. [ 1 ] kao razlučujuće presuđivanje nemetafizičko mišljenje je kritika, i to radikalna, u sam korijen, tj. temporalnu strukturu bitka metafizike osvjetljujući zadiruća kritika.