E, onda je tata nekako poceo nagovarati mamu da bi ipak trebali imati psa... i nagovorio ju je... sjela sam u auto i odjurila u azil... i opisala kakvog psa zelimo... i donijeli su mi, da nisam druge niti razgledala, malog dlakavca, 10 mjeseci starog avlijanera preslatke njuskice i kitnjastog repa, kratkih nogu i strasnog smrada: DTrebalo nam je, doslovno, tri mjeseca da iz njega " izadje " smrad zajednickog zivota sa puno pasa... Malik mu bijase ime... Mali slatki Malik... dok sam pisla na Sapicama o njemu, bas sam isla otovriti papir usvojenja da upisem tocan datum kad sam ga uzela iz azila... zazvonio je telefon...: (mama mi je javila da je Malika pregazio kamion... On i tata su setali do vikendice, prtenim putem, gdje se niti autom ne moze voziti brze od 13 km/h... bio je s nama 9 mjeseci..