Sjedim i razmišljam kako pacijenti, koji su u početku bili sretni što se netko brine za njih, sad misle kako ih maltretiram tjeram ih da prestanu pušiti prijeteći im otkazivanjem pluća i rakovima, tjeram ih da kontroliraju šećer, prijeteći im otkazivanjem bubrega i amputacijom nogu, (čak sam im donirala aparate za šećer i trakice, pa se moraju bockati i zadavati si bol); otkrivam im zatajenje bubrega u 1. ili 2. stadiju pa se moraju liječiti i kontrolirati, a mogli su biti mirni još neko vrijeme prije dijalize; ro ditelje djece gnjavim da dolaze 2 ili 3 puta na kontrole kad su prehlađeni, umjesto da im odmah dam antibiotik, pa da su svi mirni, itd. itd.