Iz toga desetljeća, tijekom kojega stanujemo kod Hajdukova igrališta, u Ulici kraljice Marije, preimenovane poslije u Ulicu Maksima Gorkoga, pamtim žutu eksploziju u dvoru (dvorištu), pa mrtve uza zid crkve svetoga Dominika na Pazaru, pa kako mi, djeca, skupljamo odbačeni njemački ratni materijal po Vukovu igralištu, šest mjeseci nema u gradu kruha, glad, prodaje se sve iz kuće, pa kako trčim niz moju ulicu na raskršće kod ondašnjega Suda jer u grad ulaze oslobodioci Splita, ratna vozila sa slikama savezničkih državnika.