Prvi, u crno-bijelom izdanju, prati urednog čovjeka (Oliver Kovač) koji ide uokolo gradskim ambijentima nevesela ozračja i povremeno, kao po nekoj dužnosti ili kao da odašilje poziv u pomoć, u pozitivan ishod kojega zapravo ne vjeruje, preko megafona izvikuje riječ rosebud, na što nazočni slučajni, autentični prolaznici, primjerice putnici u tramvaju reagiraju ovako ili onako, uglavnom bezvoljno i nezainteresirano, a što ostavlja dojam, odnosno izvedeno je po načelu dokumentarne snimke kakve (polu) anonimne umjetničke akcije-performansa u javnome prostoru.