Veroniko, Ti koja si imala odvažnosti da prkosiš hajci za Kristovim stopama, I da prekoračiš nevidljivu granicu koja odvaja osuđenika od ostalih živih, Daj nam, nama također, hrabrost da priznamo i da se približimo Istini, vrijeđanoj, neprepoznatoj i prognanoj iz ljudskog društva, Ti koja, u vici gomile što o vlastitom bijesu nije razumjela ništa, ču samo nepobjedivi žubor svoje samilosti, Spriječi da ostanemo gluhi na žalbu onih koji idu u smrt; Veroniko, ti koja si u svoje ruke uzela lice Spasiteljevo, kretnjom čiju ljepotu predaja nikada nije zaboravila, Moli za svoju braću u nastavku povijesti imaj sućuti za njihovu slabost, nedostatak vjere i ljubavi, Ti koja nisi znala za strah, I koja si, trčeći svojim platnom obrisati krv i znoj trpljenja, Primila izmučeni lik božanske ljubavi