Nije se svaki put imalo za kartu pa se " žicalo ", ali se uvjek uspjevalo otići i ući na stadion, a nekada bi bi se uspili prošvercat dvojica na jednu kartu.. uglavnom nalazili smo načina za ući na stadion.Iako su tada bila ratna vremena.. sječam se utakmice Zadar-Hajduk.. kada su počeli letjeti orkani uokolo stadiona... srećom završilo je dobro... nije bila vidljiva tolika netrpeljivost, agresivnost, onaj negativan naboj u maldića.. nogomet je bio u prvom planu kao predah od svih problema.Današnje navijanje mi se nekako čini više natjecateljski između navijačkih skupina, tko bolji tko luđi... nekako se izgubila ona spontanost u navijanju.. svi gledaju u čovjeka sa bubnjem ili megafonom.. na čiji znak počinje navijanje.. nekada mi se čini da tog čovjeka nema da nebi znali navijat... Sječam se odlazaka na poljud, utakmica protiv Varteksa, Rijeke, Zagreba.. Sampdorije.. Dinama.. posebno mi je ostala u sječanju utakmica Hajduk-Varteks kada je Haduk postao prvak, prekrasan ambijent.. što bi se reklo da ti mozak stane od koreografije i navijanja...