U Perkovićevu su po zrno utjehe navraćale i one krupnije zvjerke našeg novinarstva; neki premlaćeni, neki zastrašeni prijetnjama, neki preko noći degradirani ili otpušteni zbog dugih jezika i još dužih rečenica... ali priča je uvijek bila ista ili slična mlaka priopćenja za javnost posuta baršunastom prašinom kodeksa časti i građanske pristojnosti.