Rasvjetljavajući ponekad naizgled svoje besciljno čekanje ljubljenoga, uviđajući uzaludnost svojih napora da ga oslobodi uza svjetskih nemani, moderna Penelopa ispovijeda svoju svakodnevnicu jezikom na čijoj se realističkoj razini isprepliću snovi i simboli, tako što se ne žali, kuka i prenemaže, iako moli i vapi; ona se ne priklanja ni tzv. uzvišenom pripovijedanju, estetiziranju i moraloziranju, niti bilo kakvoj drugoj knjiškoj konvenciji, već sve govori jasno i čitko, blještavo i snažno kao krv - tvoja krv i moja.