Ako ti je do toga stalo uvijek možeš sam krenuti u svoju vlastitu misiju preobražavanja... licemjera.

Bol pokore, to jest pročišćavanja i preobražavanja, jest milost, jer je obnavljanje, djelo je božanskoga milosrđa.

Kristova slava otkrila se u Zakonu, koji je prijepis Njegovog karaktera, i Njegova moć preobražavanja djeluje na dušu sve dok se čovjek ne promijeni i ne postane sličan Njemu.

Sram je doista suprotan klišeju: u općem mjestu izvedbe nitko ništa ne riskira, ali nema ni mogućnosti obostranog preobražavanja izvođača i publike.

Taj neugodni, uznemiravajući, drski, nepredvidljivi prostor preobražavanja često ostaje izvan dosega predstave jer mnogi od nas, kako na pozornici, tako i u gledalištu, preferiraju mirnu (akoprem i gorku) rutinu nad slatkim (inzulinski šokovitim) adrenalinom istraživanja.

Nadalje, uz nedostatak promišljanja još je kobniji nedostatak htijenja i potrebe preobražavanja onoga čemu se želi suprotstaviti.

Bez promišljanja i preobražavanja postojeće stvarnosti crkveni govor i teologija zatvaraju se u sigurnost lažnoga moralizirajućega suprotstavljanja, pri čemu taj govor uopće ne dopire do današnjega čovjeka: stvaraju se rascjepi na pogrešan način i na pogrešnome mjestu.

To znači da se ovdje neće zastupati metoda moralizirajućega suprotstavljanja, već metoda promišljanja i preobražavanja erotike koja, dakako, uključuje i suprotstavljanje pogrešnome shvaćanju erotike.

Gospođa majka bi zatim svoje najmlađe pustila na dvorište i tako sebi osigurala mirnu uru nabacivanja troslojne fasade na lice, skidanja viklera, stavljanja maskare, u kratko - preobražavanja u damu iz viših slojeva društva.

Ta kršćanska logika preobražavanja, koja izvire iz vjere, polazi od toga da posljednja tajna nije smrt nego ljubav.

Djelo preobražavanja iz nesvetosti u svetost trajno je djelo.

Još uvijek pamtim taj tren preobražavanja, titraj zjenice vremena u kojem se zaustavih u tvom pogledu i vidjeh rađanje jedne drugačije mene.

Nastojati promijeniti osobu na koju se ljutimo nije smisao opraštanja niti preobražavanja ljutnje.

Dobivši svu punu vlast kao nevidljivo pravo, Krist o toj punini prije svega obavještava svoje učenike zbog vidljiva i djelotvornoga popravljanja i preobražavanja svijeta. Pođite i učinite mojim učenicima sve narode.

Taj proces objedinjuje, združuje i ima potencijal preobražavanja sadržaja nastalih u druga dva procesa omogućavajući dijalog između razuma i osjećaja.

Predstava ne otkriva drugi razlog do bivanja sada i ovdje, do igre preobražavanja.

Aktivnosti preobražavanja (preodijevanje i izmjena lica, kretnji, držanje tijela) djecu vesele i potiču na stvaralaštvo i projektivnu igru.

Mogu svjedočiti ne znam gdje i ne znam kome, o brojnim stvarima koje je živi Bog učinio u mom životu od poboljšanja mog fizičkog zdravlja, ozdravljenja od nekih stvari za koje nisam ni mislila da trebaju ozdravljenje, do čišćenja i preobražavanja moje duše i osposobljavanja mog duha za život djeteta Božjeg...

I kada je« apstraktni pejzažizam »prvoga vala zapljusnuo obale preobražavanja prirode i stekao naziv« lirske apstrakcije », bilo je jasno kako konkretizam koji nije ni oblik, ni masa smjera prvoj ili prvotnoj tvari, naprezanju« unutarnjeg krajolika ».

Obično se ista pripisuje isključivo čovjeku zato šta isti ima najveću moć stvaranja, ili bolje rečeno preobražavanja pojava.

Augustin napisao prije 16 - 17 stoljeća prošlo je sito i rešeto brojnih teoloških rasprava, no da bi se o tome raspravljalo valjalo bi poznavati i ondašnju rimsku i helenističku misao, no to bi tada bio znanstveni forum, a ovo farsa od rasprave. zato te sada iznova upućujem na jedan tekst koji si preko linka imao priliku pročitati, no evo samo jedan njegov dio:/Htjeti s ljudskom znanošću protumačiti otajstvo Boga i čudesne tokove stvaranja, razvoja, preobražavanja stvorenih stvari ludost je koja se potom izrodi u krivovjerje.

Umjetnost preobražavanja ponekada se slomi kada se spotakne o stvarnost.

Misaona slika sviće jutrom i buja snagom preobražavanja trenutka u vječnost.

Nije ga nikada prije vidjela, ali je čula za njega i znala je sve o njegovu savršenstvu i velikom umijeću magijskog preobražavanja.

Misaona slika sviće jutrom i buja snagom preobražavanja trenutka u vječnost.

Njezina ključna funkcija nalazi se u jedinstvenoj sposobnosti da pred očima čitatelja neprestano izvodi trik preobražavanja stvarnosti u njezinu višu potenciju.

po apsolutnome radu i bit, bitak čovjeka jest rad, i sva bića (i čovjek kao biće) jesu uradljivi uradci rada, i svijet rada, u svojoj svjetovnosti (prije ontičkog, unutarsvjetskog razlikovanja tzv. radnog i slobodnog vremena), jest svijet vremena-rada. povijesni odnos biti čovjeka i biti bitka, nošen metafizičkim vremenom, dovršava se tu u uniformnoj, ono bezvremeno i puko vremenito (prolazno) u identitetu sabirućoj, temporalnoj strukturi Rada. temporalitet biti, bitka čovjeka kao rada, Sutlić, koristeći rezultate Heideggerove temporalne fundamentalno-ontologijske analitike onoga tu-biti (Dasein), razlažući sabire ovako:« Ako rad promišljen ponajprije kao bit (bitak) čovjeka ima formalno-ontologijsku i sadržajno-ontohronijsku strukturu: 1) prethodnosti plana, projekta, svijesti..., 2)« mijene tvari s prirodom », upućenosti na tvari prirode i njihovog nalaženja već pred sobom..., 3)« preinake formi »tih tvari,« preobražavanja »kao bavljenja tvarima i njihovog pribavljanja... onda rad jest (egzistira) tako da ide samom sebi unaprijed, već uvijek upućen na tvari i stvari, i tako, transformirajući ih, prisustvuje pri njima.

Kod filma, i još više u fotografskoj umjetnosti, nema preobražavanja modela, nego živuće ljudsko biće biva reproducirano, tako da u ovom slučaju ljudsko tijelo nije model za umjetničko djelo, nego objekt reproduciranja postignutog pomoću prikladnih tehnika (kateheza 60.4, naglasak u izvorniku).,, Štoviše, i točno kao rezultat svoje objektivizacije u reprodukcijama tipičnim za filmske i fotografske tehnike našeg doba, tijelo gubi to duboko subjektivno značenje dara i postaje jedan objekt namijenjen tome da ga mnogi upoznaju (kateheza 62.1).

No u argumenataciji koju su razvila oba tabora zagovornici preobražavanja Bosne i Hercegovine u konsocijacijsku demokratiju i njegovi protivnici redovno se evocirao liberalizam (i kao učenje i kao historijska realizacija), često bez ikakvog pobližeg određenja i stvarnog razloga.

Neki antikomunistički disidenti, sada preobraćeni na eurocentrizam i kapitalocentrizam, dominirali su javnom sferom devedesetih u Istočnoj Europi i postavili temelje novog mainstreama, službene kulture, po načinu preobražavanja svog moralnog simboličkog kapitala u materijalni i politički kapital.