Živost hrvatske stranačke scene primarno je određena nacionalnim pitanjem sve do propasti monarhije, s isprva tripolarnom podjelom jednim polom prema Pešti (Mađaroni), centrom u južnoslavenskom povezivanju u Monarhiji, a u perspektivi i izvan nje (Narodnjaci), te drugim polom u beskompromisnom zagovaranju hrvatske neovisnosti (Pravaši), da bi se s političkim gibanjima početka 20. st. presložila bipolarno, s razdjelnicom na liniji narodno jedinstvo-Beograd (Hrvatsko-srpska koalicija, te osobito nacionalistička omladina), te trijalizam-Beč (Frankovci), s kojom Hrvatska dočekuje Prvi svjetski rat.