shakira jebem ti mater kao što sam već spomenula u jednom od prethodnih postova, sredila sam si napokon adsl i do 31.5. mi je flat rate, pa manijakalno skidam muziku. super, zakon, ludnica. i sad, pitanje se nameće samo po sebi - kakve veze ima shakira, a pogotovo njena majka, sa svim tim. pa evo kakve. ni sama ne znam kakve misteriozne staze su me dovele do zvuka njene nove stvari hips dont lie, ali evo ovo je već koji 234 put da grozničavo preslušavam tu stvar i šaltam guzicom po sobi ko munjena... da vas uputim ukratko... prvi put sam je zamrzila kad se tek pojavila prije par godina sa onom pjesmom whatever kako se već zove (previše sam blesila u njene hm... obline da bi skužila kako još i pjesma ide...). i by the way, ja mislim dakle jesam hetero, (jer nisu svi tipovi koji pomisle " svaka čast, stari " pri gledanju određene vrste filmskih uradaka na prizor pozamašnih alatki nekih od aktera homoseksualni...) nerado priznajem, ali ta žena je tako (e sad tu dolazi glasovni oblik koji nikako ne mogu determinirati abecednim figurama)... kako jebem joj miša? kako kako kako? aha, opet sam skrenula (sa teme). uglavnom, moj tadašnji dečko skužio je da me ta žena izbacuje iz takta, a kako je uvijek pokušavao isprovocirati me, (što baš i nije lako osim ako se pogode bolne točke, koje pak treba znati pronaći), jednog dana dočekao me pravi show kad sam došla kod njega. prvo sam ušla, normalno, u hodnik. poster od shakire kraj vješalice za kapute. ok, slučajnost, ma... produžila sam u dnevni boravak. na stoliću časopis, shakira na naslovnoj stranici... ma slučajnost... ne umišljaj si svašta... " danijela, daj molim te donesi mi iz sobe torbicu sa cd-ima... i naravno, preko cijelog zida, koji je sigurno dug koja 3 metra shakira shakira i opet... shakira... a vrata od balkona otovrena i na balkonu, preko užeta za sušenje, prebačen ručnik, pogađajte...

Trenutačno preslušavam vrpce, snimili smo ukupno 18 pjesama, a bend trenutačno radi na 14 pjesama.

Preslušavam ovih dana na youtube-u mnoge pjesme od Bee Geesa koje nisam dugo slušao.

Upravo preslušavam koncert iz Zagreba koji sam morala propustiti radi hebenih poslovnih obaveza.

Pjesme svih ovih sastava redovito preslušavam na youtube-u.

Nakon debija bright like neon love, kojega tek sad preslušavam, kao i svu glazbu prije 2007. jer sam živio ispod kamena: rolleyes:, izdaju in ghost colours koji je electro - indie mješavina, ne zna se je li sviraju instrumente ili samo sempliraju ostale, a ja sam sakr za takve stvari (vidi person pitch, since i left you).

Naime, ne večeram konkretno ništa, jerbo sam se kaznio dragovoljnom glađu, nego upravo preslušavam opus Riblje čorbe, legendarne Yu rock grupe.

Tada sam zapravo rekao sam sebi da se neću previše žuriti s nabavkom albuma (a nisam niti imao otkuda) pa sam zapravo planirao uzeti nekoliko albuma od tebe, ali eto igrom slučaja sam uspio pa ih u zadnje vrijeme intenzivnije preslušavam).

Dok preslušavam ' Saturday Night Wrist ' osjećaj je kao kada gledam Dinamo kako se mući protiv neke prosječne europske momčadi; samo zapomažem da sudac sudi već jednom kraj i da se ta agonija završi, da nam ne napune još više mrežu.

manično skidam albume s kazaae a niti ih ne preslušavam. stavim omiljeni cd u player i ne mogu ga slušati. zuji mi u ušima samo i živcira me. moždani valovi mi se dižu i spuštaju ko one bars and waves u windows playeru i počnem patiti od morske bolesti. strah me tražiti pravu pjesmu, brijem da je neka koja bi me uništila: /

Prikupljam i preslušavam neke nove pjesme, mozgam i stvaram u glavi koncepciju.

Ponovno preslušavam Doorse, Beatlese, Tinu Turner, Bowie-a, Blondie, Genesis i nemogu ih se naguštati...

Doslovno ih manijakalno preslušavam danju i noću, dok svaki slobodan trenutak koristim za traženjem što starih, što novih vinila.

Svakoga dana dobivam na desetke cd-ova i obično ih preslušavam govoreći " shit, shit, shit ", ali kada sam poslušao njihov materijal, rekao sam " holy shit ", rekao je Rip

Zapravo sad, dok prevodim prezentaciju u PowerPointu u jednom, a nabadam tekst u blog editor u drugom prozoru preslušavam piratski CD pod imenom i prezimenom ' Urbane balade ', s mjestom rođenja/prženja 2005. u Rijeci.

No, pravi razlog zbog kojeg me album tako uhvatio i natjerao da ga preslušavam nije zvuk, već tematika koja se, s velikom dozom ozbiljnosti i promišljanja, prihvatio pjevač i gitarist Hutch Harris.

Predvečer kuham i preslušavam nove CD-e, telefoniram, čitam novine i časopise, pregledavam poštu i odgovaram na pisma, pijuckam vino i pripremam se za večer i duboku noć uz probrani asortiman preparata, isključivo prirodnog podrijetla, čajeva, naravno, s kojima postižem onu ' plutajuću koncentraciju ', i koji mi omogućavaju da cjelokupnu energiju okrenem prema knjigama, filmovima, pisanju i inim planovima od te vrste.

Nikada naknadno ne preslušavam finalne verzije jer znam da bih našao bezbroj stvari za koje bih bio uvjeren da sam mogao bolje napraviti i tome nikad ne bi bilo kraja.

Sad baš preslušavam stvari koje su svirali kako bih ih actually i čuo jer pri onolikoj decibelaži teško je išta pohvatati:) A dok to radim, pišem ovo i vrat mi otpada jer ležim potrbuške na krevetu i vjerujte mi, poza je sve samo nije zahvalna za tipkanje

Preslušavam ove Sunburned i moguće da ću doć na to, iako mi nešto vuče na to da bi mogli biti davež uživo.

ja obožavam obrade ako su skroz drugačije od originala, nekako mi bace novo svjetlo na pjesmu. čak mi se ne moraju ni sviđati, nitko me ne sili da ih preslušavam xy puta, ali jednom mi je zanimljivo. neki dan sam na radiju čula neku rock ' n ' roll (ili rockabilly, ne kužim se u te ladice) verziju od give it away od RHCP. od početka sam znala da znam stvar, ali nisam se mogla sjetiti koja je skroz do refrena, toliko se razlikovala od originala. guba

evo me:))) upravo preslušavam četvrti dan za redom jedan novoizašli album domaće produkcije (florijan/arijel)....... gotovo autistično ga vrtim i vrtim....... u pravu si, više nitko ne preslušava albume i ne samo to........ rijeti su bili vlasnici gramofona onomad...... možeš li danas zamisliti da 4 - 5 ljudi u maljušnoj sobici šutke upija nečiji novi uradak po nekoliko puta............:)))

A stao sam na slijedeći način, uveo sam obavezan obrok unutar radnog vremena između 11 i 13 sati čim se ukaže prilika i gdje god se nalazio u gradu (sad znam sve Zagrebačke restorane i kakva im je klopa), druga stvar prestao sam slušati radio u autu i složio si audioteku koja mi dozvoljava da se ispucam po svakom pitanju, osim toga sve novo što nabavim isključivo preslušavam u autu i to vrijeme u autu mi je samim time prestalo biti gubitak vremena.

Tek u drugoj polovici se zapravo pojavljuju ljudi i prvo što sam primjetila da su svi ljudi u crti ć u pretili.Zašto? Zato što sve roboti rade za njih, pa č ak i misle za njih na neki na č in.Nekako se bojim da naš svijet ide k tome.Uvijek te ž imo novim izumima dok na kraju sve netko drugi ne ć e raditi za nas a mi ć emo se izgubiti, do ć i ć e do alienacije ljudi me đ usobno.No na kraju filma snaga uma pobje đ uje, prijateljstvo pobje đ uje a s time i ljubav u globalu.Mene je filmi ć oduševio.Skinula sam si soundtrack i još ga preslušavam no svi đ a mi se.Stavila sam si na mob malo wall-e-a i našla sam savršenu igra č kicu koju bih rado htjela imati.

Pogledam brojkicu s decimalom (ili prazno polje u slučaju In Rainbowsa - dobra šala: top:) i kliknem na best new music i pogledam " zvuči " li mi interesantno po imenu pa tražim i preslušavam.

Luciana Pavarottija, najvjerojatnije zbog specifičnog načina izvedbe opernog i inog repertoara klasične glazbe, a dijelom i poradi vrlo " zanimljivog " pristupa belcantu, u opernim krugovima zovu još i Paesano (seljačina), nama dalmatincima je taj način izvedbe (valjda zbog višestoljetnog utjecaja Venecije) nekako blizak i razumljiv, pa vrlo rado preslušavam njegove arije, imam nekoliko vrlo dobrih snimaka uživo iz raznih opernih kuća po Italiji uglavnom, i sve redom ih je Paesano " zasolio " svojim specifičnim začinom bar malo, kod zvučnika volim kad primjetim taj fini moment kad ga Luciano malo " zavrne ", s OB1 gotovo da se može naslutit ' smješak na Pavarottijevom licu dok to radi.

Sada ih preslušavam iznova i iznova i gledam spotove....

Htio sam samo poslušati o čemu je riječ i našao se kako preslušavam iznova i iznova, već danima.

A ne znam kud bih došo da preslušavam sve što su Tangerine Dream izdali.

I još jedna stvar koja se tu povlači.. Od kad je počela škola život mi se sveo na svakodnevno ispunjavanje relacije kuća-grad-škola a to me nekad stvarno jebe u mozak.Svaki jebeni dan mi je isti: jedva se dignem ujutro, u školi spavam ili mislim na nešto deseto ili pričam sa ljudima ili slušam neki kurac koji mi se nađe pod rukom al nikako ne radim ono što bi kao trebala, a to je kao slušanje onog što melju one spodobe pred nama svaki sat.. Onda jedva čekam da se sve svrši pa lunjamo malo po gradu koji mi je već dopizdio jer je sve uvijek isto.. Onda idem doma, a ni tamo mi se ne da jer kad dođem neam šta radit, jedva se prisilim napisat zadaću, a kamoli nešto ić učit.. I tako se ubijam cijelo popodne od dosade ili od zadaće i na kraju idem na net nabijat starcima račun i već dođe večer.. Onda stara opet malo serka jesam li učila, njoj se čini da sve manje učim bla, bla, bla... Uvijek ista priča.. i onda si malo poslušam nešto navečer, trenutno preslušavam neš od Guardiana, ful su dobri.. Uglavnom, tako mi prođe dan i onda krećemo sve isto iznova.. Sve se vrti u krug, uvijek isto..