Zanima me taj lik jako... ne prestajem misliti na njega od sinoc.

Ja trenutno ne prestajem misliti na Charliea, on jedini živi iskreno.

I ne prestajem misliti na nju

Ponovno ne prestajem misliti na nas....

Ne prestajem misliti na Tebe, najdraža moja rodna grudo

I opet ne prestajem misliti o njemu...

Makar ne prestajem misliti o tome, i to mi je pomotalo sve osjećaje i sve...

S nadom u bolje sutra, prestajem misliti o tome i tražim kapi za nos da si dam još jedan oslobađajući šut.

Okorjeli SDP-ovac.Ne prestajem misliti o tome od kako su me nazvali danas poslije podne.Nije ni lako ni jednostavno povjerovati da Željka zaista nema.

I mir se spusti na mene i prestajem misliti na dojam koji sam ostavio ili nisam ostavio na Julijanu, na svoju Julijanu, mogu sada reći.

Moj prvi susret Večera za 5, drugi susret Na rubu znanosti i ne prestajem misliti o ovome svemu.

eto i mene, još jedne ljubavnice u nizu:) s tom razlikom što sam ja to na vrijeme prekinula, ali nisam baš puno dobila.. jer i nakon dvije godine ne prestajem misliti na njega i pronaći nekoga s kime ću se bar slično kliknuti. od mirisa, dodira, zezancije, feelinga itd.. jednostavno uvijek nešto fali.. i što sam sad? tužna usamljena duša nesposobna za ičiju ljubav. jer takvo nešto nam se ne događa često. i onda si pomislim, pa mogla sam ostati s njim, što sad dobivam sa tom svojom moralno ispravno odlukom? imam bolje mišljenje o sebi ali se ne osjećam nimalo sretnije zato. postala sam blijeda slika osobe kakva sam bila. nitko i nista me ne moze toliko ispuniti kao sto je to bilo samo sat vremena provedenih s njim. pitam se kad ce mojoj agoniji doći kraj

A meni je teško da je u mojemu malom mjestu sinoć bio Veliki petak... Neka ne znam ništa o politici, neka se ne razumijem u dioničarska društva, neka sam mala kap u moru životu..., ja ne prestajem misliti o kamenu, o radniku i njegovoj ženi, djeci... Jer imam srce, i jedna obiteljska stolica u mojemu domu bila je uvijek bijela od prašine....

Doveli su ga u Azil, i tu je već mjesec dana i ne prestaje se bojati, a ja ne prestajem misliti na one koji su ga toliko zastrašili, i utjerali mu strah u kosti od čitavoga ljudskoga roda.

Nekad ga ne vidim po mjesec dana, ali ne prestajem misliti na njega.

Dok govori, ruke joj znalački lutaju mojim tijelom, uzbuđuju me do ludila i uskoro se utapam u ponoru slasti i prestajem misliti o bilo čemu: ništa više ne postoji, osim žene u mom naručju, žene koja mi pruža nasladu, toliko naslade, da mi se ponekad čini kako više ne mogu uzdržati toliko uživanje.

- Svaki dan, svakog sata i svake minute ne prestajem misliti o sebi u dresu brazilske seniorske reprezentacije.

Prestajem misliti na onaj dan, kad sam pronašao prijatelja mrtvog.

Cvokoćem, ali prestajem misliti na tebe, na tvoje odlaske...

Čitavu večer ne prestajem misliti na nju.

' Nažalost sjećam se tog trenutka objave smrti veoma dobro jer od tada ne prestajem misliti o tome ',...

Držala sam se gore... glavu izvan vode kako bi se reklo... ali nemogu više.. ne ovo nisam ja moje suze su postale more... ocean.. u kojemu sam se utopila... proklet bio anđele.. proklet... da saznat ćeš prije ili kasnije što sam napravila u subotu i mrzit ćeš me još više.. i mrzi meeee... mrzi me onoliko koliko ja tebe volim... dođi do mene šutni me nogom lupi mi šamarčinu... radi što god poželiš sa mojim tijelom i umom.. ionako ti sve pripada... prestala sam se boriti... pala sam.. pogazila sam ponos i ništa više ne ostaje samo trag ovih slova, ovih napisanih riječi... samo trag.. i uspomene.. samo prošlost kako si rekao... ali ta prošlost će te progoniti... i pitat ćeš se što bi bilo da je bilo.,.. i mrzit ćeš me.. i nećeš prestati misliti o meni baš onako kako ja tebe volim i ne prestajem misliti o tebi... to će biti tvoje prokletstvo nećeš prestati misliti na mene... što god radio i gdje god bio progonit će te ono što sam si napravila... i ono zašto... bio si moj anđeo.. anđele gdje su ti sada krila... gdje su krila da spasiš ovog vraga od pada... ne treba ti više vrag pa si ga pustio da pane... anđele, anđele... razočarao si me... znam, i ja sam tebe... ali onaj sav bijes što ga osjećam prema tebi prema sebi, prema nama... polako dolazi do površine i izbija... toliko me boli.. želim u ovom trenu uzeti nož i zabiti ga ravno u srce... nemogu više podnijeti ovakav život nemogu... ovo sve što pišem nema nikakva smisla.. i nije lijepa pjesmica, tekst ili nešto treće ali je kao i sve ostalo od srca sjetila sam se upravo kako si mi rekao kada prvi puta budem htjela probati....... da ćeš mi TI nabaviti i da ćeš TI biti uz mene.. pa gdje si bio...???

Kažu i da će sve jednom biti izbisano kao tragovi u pijesku koje more za sobom nosi u svoje tajne odaje, pa se pitam do kada će agonija trajati jer ni jednog trenutka ne prestajem misliti, voljeti, željeti, nadati se da su čuda još moguća i da će svanuti dan koji će zauvijek otrti suze sa mog lica, da ćeš pružiti ruku i privući me na svoja čvrsta prsa, zaplesti prste u moje kose i pogledati me onim svojim toplim očima u kojima s mogu izgubiti poput pahuljice u snijegu, poput kapi rose u maglenim jutrima.

Od tada ne prestajem misliti o Luki Ritzu i toj silnoj nepravdi

Evo ukratko o ovoj bolesti, koja me zaprepastila i nikako ne prestajem misliti o njoj.

Slobodna poput njene minice i njene noge na koje ne prestajem misliti, njene oči usne tijelo.

No, gospodin Savršeni mi nije trebao.Još jedna osoba koja ne drži svoja obećanja mi nije trebala.On koji još voli nju, a ja od one noći ne prestajem misliti na njega.I tako iz oluje u oluju, tugu sakrivam u klubovima.Smješak stavim na lice i pravim se.Ništa mi nije bitno, ni jedan ni drugi, ni svi koji žele trenutak moje pažnje