Odjednom se oslobađa velika energija, tijelo mi se zagrijava i prestajem razmišljati jednostavno si dopuštam igru udaraca i uživanja u zvuku i pritom, čak namjerno, griješim udaram neki svoj ritam koji je u uigranom ' bendu ' početnika čujan samo meni.

I evo, bili smo u šopingu, nas svih 4. I skoro pred blagajnom kažem ja Dragom: Neka vas tu, i skoknem (a najopasnija sam kad samo bezazleno skoknem) po losion za usporavanje rasta dlačica. (Kad ti kažem, ispitano na preko nekoliko žena) I po pjenu apres sunčanja. (Koju sam kupila samo zato što je pjena, ne ulje, mlijeko ili losion) I labello za sunce (a stickom se može rukovati samo jednom rukom, ima čak i sličica na pakiranju, te još i sad ne prestajem razmišljati što se sve onom drugom rukom može radit npr. na plaži, dok samo jednom rukom upravljamo labellom...) I neki mirisni raspršivač za osvježavanje tijela, jer ima aloe vere u sebi, e ako me to ne učvrsti i pomladi, ništa neće

... ufurao sam se skroz u svakodnevicu opet... čak mi se i vratila ona neka poslovna motivacija... onih tamo dana nakon nove, po povratku u Zg, tako mi se ništa nije dalo, nije me bilo briga ni za posao niti išta od onih svakodnevnih stvari koje me muče... ali život ide dalje i svako jutro se treba probuditi i namrgođen krenuti na posao... ma mislim, namrgođen jer sam noćni tip i jutra mi nikako ne odgovaraju... odnosno, dobra su jutra, ali ako sam u krevetu... najbolje se stvari ipak događaju noću: -)))... ipak i dalje ne prestajem razmišljati o dalekim krajevima, dalekim ljudima koje želim vidjeti... ali eto, ovo vrijeme dok sam tu trebam iskoristiti za neke svoje ciljeve, koji mi ipak dosta znače...... večeras želim nešto napisati jednoj osobi koja mi je uvijek značila " previše "... gdje si mala?... znam da ne dolaziš baš ovdje često, ali znam i da ipak pročitaš moje gluposti i nadam se skužiš komadić sebe u svemu... zbunjuje me ovaj tvoj ponovni nestanak... a onda ćeš me opet izbaciti iz takta nekom kasnom porukom sa samo dvije riječi... onda kad se uopće ne nadam... pa zar nisi rekla da ti dugujem neku kavu?... smiješno je to kako smo sad u istom gradu, skroz čudno... pomislim ponekad kako bi mogao naletjeti negdje na tebe, a opet, čini mi se da se ipak krećemo po različitim mjestima... i nije ovo tako veliki grad, ali opet, ono što volim je da je dovoljno velik da ne moraš sresti koga ne želiš (ne mislim pritom na tebe)... znam da se ne javljam, ali nemoj to krivo shvatiti... kompliciran sam i ponekad u napadima moje poznate čudne naravi, poželim da te ne poznam i poželim da te i ne vidim, jer ionako ti nikad i nisam značio dovoljno da... ma znaš... ali znam i da nije to baš tako crno-bijelo i valjda jednostavno nije bilo suđeno... i mogu živjeti s tim, sad mogu... a opet, nisam te vidio već dugo i uvijek si nekako i bježala od našeg ponovnog susreta, pa kad se i taj susret dogodio, opet si pobjegla da se ne bi neke stvari ponovno dogodile među nama... ponekad pomislim, kako bi ja sad mogao malo bježati od tebe... jer onako, ne znam kako će na mene utjecati to da te vidim... dovoljno je i da te čujem, pa da mi pomutiš misli... ne znam, sve to zvuči pomalo fatalno, možda i pretjerujem... činjenica je da smo mi danas u skroz različitim životima... ti imaš taj svoj neki ozbiljni i odrasli, a ja imam ovaj svoj u kojem bježim od svega ozbiljnog i ne znam kaj želim i lupaju me svakakve lude ideje... i naše prijateljstvo nikad neće postojati u onom klasičnom smislu, jer ti ćeš meni uvijek biti puno više i ne vjerujem da ću ikad moći prihvatiti tog nekog uz tebe... i znamo mi to oduvijek, a opet... kava... eh, ma znaš ipak te uvijek želim vidjeti, barem onako na sekundu... ma samo onako, da oboje znamo da smo dobro... ništa drugo i nije bitno... nadam se da si dobro... i javi se kad god poželiš, uvijek ćeš me malo smutiti i uvijek će me biti drago: -))... a baš uvijek me podsjeti na tebe:

Otkad sam ga prvi put vidjela, ne prestajem razmišljati o njemu.

Stoga, povremeno se zatvorim u sobu, legnem na krevet s kojeg se vidi zvjezdano nebo, stisnem play i jednostavno prestajem razmišljati.

Prestajem razmišljati i djelujem samo prema instinktima, sa silama iza sebe koje je nemoguće kontrolirati. '

No, oduševila sam se i znam da moram nastaviti, jer ne prestajem razmišljati o osjećaju kojeg sam imala dok sam vježbala u centru - rekla je Alice, jedna od slučajnih polaznica.

Opet mi naglo postane vruće i prestajem razmišljati o snijegu.

Već dva dana ne prestajem razmišljati o svom prijatelju.

A opet, ne prestajem razmišljati o tom filmu.

Ne prestajem razmišljati o tvom licu koje puniš kao hrčak hranom sa mog stola.

Ni dan vremena nakon gledanja filma ne prestajem razmišljati o njemu, a tuga iz srca ne izlazi.

Prestajem razmišljati i prihvaćam činjenice kako ih život donosi

Prošlo je nekoliko dana i ja još uvijek ne prestajem razmišljati o njemu.