Odlučila sam prestati zuriti, ali bilo je teško jer njegov je osmijeh njezinim približavanjem postajao širi, a tom su se dinamikom širile i zjenice promatračica.

Znam da je to pogrešno. Neki se čovjek tuži da ne može prestati zuriti u anatomiju svoje prijateljice.

Ruke su mi se još uvijek tresle.Ja sam se još uvijek tresla.Prošlo je već sat vremena, a ja se nisam mogla smiriti.U glavi mi je bila ta slika.Nisam si mogla pomoći.Po peti put sam se spojila na internet i otvorila tu prokletu stranicu.Na vrhu stranice pisalo je uvodni članak, a odmah ispod njega nalazio se članak i slika koji su mi promijenili život.Iskreno još uvijek nisam pročitala tekst, a razlog tomu je bio što nisam mogla prestati zuriti u sliku.Bila je to obiteljska slika ubijene obitelji.Muškarac je djelovao visoko.Jednom se rukom nalaktio na zid, a drugom je obgrlio malo nižu ženu.Usne su mu bile rastegnute u osmijeh.Kosa mu je boje lješnjaka, a oči plavo-zelene boje.Žena koju je grlio djelovala je malo mlađe od njega.Njena duga crna kosa padala je preko njenog desnog ramena podsječajući me na slap.Savršeno je isticala njene zelenkaste oči.I ona je bila nasmiješena.To je bio najsavršeniji osmijeh koji sam u životu vidjela.No nisam se dugo zadržavala na osmijehu.Svu moju pažnju privlačila je starija žena koja je sjedila na pletenom stolcu ispred mladog para.Njena tamno crna kosa bila je ispletena u dugu pletenicu.Na licu su joj se počele nazirati duguljaste bore.Njene oči sjajile su smaragdnom bojom.U naručju je držala maleno djetešce-malenu djevojčicu.Djevojčica je bila preslika starije žene.Imala je par blistavih smaragdnih očiju i abnormalno dugu crnu kosu.Starija žena... starija žena izgledala je poput mene.Pa dobro ne baš poput mene sada, možda poput mene za nekih tridesetak godina.Napokon sam se malo sabrala iako je moj pogled još uvijek bio uprt u stariju ženu.Skupila sam snage i pročitala članak o ubojstvu.Nisam trebala.Sada sam znala njihova imena.Muškarac i mlada žena bili su muž i žena.Njeno ime bilo je Sharon Williams, a njegovo Christian Williams.Starija žena je Sharonina majka, Marie Allen.Sharon i Christian izbodeni su na smrt, a Marie je, iako je dobila jak udarac u glavu, preživjela.I tada dolazi najčudniji dio cijele priče.Malu djevojčicu, Sharoninu i Christanovu kćer, nikada nisu našli.Sve što su našli od nje bilo je par kapi krvi.Imala je samo dvije godine kada je nestala, a ubojstvo se desilo prije 16 godina.Na kraju se nalazio dio teksta koji mi je sledio krv u žilama-djevojčica se zvala Vannesa