Prestrašim se čovjeka koji poželi promijeniti svijet ili državu.

a moje plačkalice sve redom navršavaju tridesetu i ovako.... kmeee, vida kmeee... pa se ja prestrašim, šta je? jel te ugrizla ovca?... ma ne, nego ću navršit trideset. jel razumiješ? više nikad, ali nikad neću imat dvadeset. zar to nije pretužno. to je tako tužno. evo ja cijelo jutro kmečim. i minival dala da što više ovci ličim i sve neke kovrče nabacila i repić i papke. od sutra strašna sudba me čeka. probudit ću se u fraku, sijeda, mrkog lica, s dvoje djece i možda već kojim unukom, imat ću vjerojatno dva kredita i ko zna kakve sve probleme. možda bolje da ne idem uopće spat, popnem se na kat i sa snom vodim rat.

Vjerojatnost uvijek stvara najprofinjeniju i najopasniju dramu i priliku da sve gledatelje prestrašim do kostiju. "

Osobno bih, da imam dijete, bila užasnuta potrebom da ga zaštitim i prestavljena mogućnošću da ga ne prestrašim za cijeli život.

Prestrašim se svaki dan, dva puta dnevno - prije ručka i prije večere.

PINA: Da, i uvijek se prestrašim tih crtica, pa se probudim.

Ne mičem se da ne prestrašim sav znoj koji se tu negdje nakuplja, jer taj je jako strašljiv, pa na najmanji trzaj poludi pa navali ko mutav, ko da na svakoj mi pori stoji natpis« izlaz za nuždu ».

S obzirom da mi je kćer trenutno u Gaga fazi znam si uz nju zapjevušiti poneku pjesmicu.Al kad ju vidim.. prestrašim se:))

Sve ja to hoću.. no, ali da vas ne prestrašim, ja to ne trebam..:)

fakat. bajke su ono: otruj, ubij, rasparaj pa vadi organe (), uspavaj na 100 god, prokuni na sto naraštaja, ljubi žabe (ne lizati, možda su halociogene), odvedi djecu što dalje od očiju, guraj noge u male cipelice (poznato svima, kaj ne), odreži si rep radi tamo nekog princa.... pa ljudi, meni je ljepše i sigurnije u stvarnom životu, princ mi ne fali.. jer, kad ih pogledam kak izgledaju (Charles and co) dođe mi da se prestrašim za sva vremena...

Od svega mi je najteže što vrlo često jaukne na sav glas, a ja se onda prestrašim, a jaukne npr. radi toga što mu je ispala jedna mrvica kruha na stolnjak.

Isprva se osjećam neugodno, silno želim neku ulogu, a kad je dobijem, prestrašim se i pitam se " mogu li ja to uopće odglumiti? " ili " kako ću to odglumiti? ".

Iako znam za te male podstanare, uvijek se iznenadim, da ne kažem prestrašim.

Uzalud da te prestrašim sa nečim blesavim ili sasvim nebitnim kao riječima izrečenim iz čiste dragosti, kao na primjer, ljube moj ili nešto još prisnije, kao na primjer, tvoje ime.

Zađem nizbrdo, u onu tmušu, kadli - začujem mukao smijeh i prestrašim se kao nikad prije.

Unutra tišina, osjećam u zraku miris kupke, primam kvaku spavaće sobe u kojoj je bila ona, otvaram vrata lagano, da je ne prestrašim, ali, nje nije bilo u sobi.

Pomislih da je možda sramežljiv pa mu dam još koju šansu za spas prije nego evidentno potone u tišini stoga sam i manje pričala da ga ne prestrašim jer navodno zbog svoje otvorenosti i iskrenosti ispadam ekstravagantna i strašim ljude.

Kad zakoračim sva se prestrašim i vratim se nazad....

Prvo mi je neugodno, a onda se prestrašim kad dobijem ulogu koju žarko želim

A on, sin, fizički više na oca, no narav, uh narav moja, toliko moja da se nekada prestrašim....

ti imaš napredniju razvijenu sposobnost od moje, zapravo ja sam pošao drugim smjerom od tebe ali naše sposobnosti potječu iz istog stabla mentalnih sposobnosti. moja je da mogu predvidjeti osječaje određenih osoba, mislim da se zove empathy ta moja osobina.tvoja je možda telepathy ali nisam siguran. usput kod mene kada razgovaram sa osobom več znam šta če reči, u početku sam im završavao rečenice, ali s vremenom sam se naučio kontrolirati i dopuštao sam im da razgovaraju samnom. tako da ih ne zbunim ili prestrašim.

Vidiš posvuda sive face, depresivne, bez trunke života u očima i prestrašim se hodajućih mrtvaca iz kojih je svašta nešto isisalo strast.

Prestrašim se č ovjeka koji poželi promijeniti svijet

Danas sam se više prestrašio na hrvatskome nego što se prestrašim kad gledam neke horor filmove kao što je saw...

Ponekad se sama sebe prestrašim: (Srećom, događa se rijetko.

Ponekad se prestrašim vlastite iskrenosti pred licem nacije (da to tako nazovem).

Ovo vam je moj mačak... znate on vam je ulina muška kurva.Znate udvara se macama, muze novac i hranu od drugih mačaka i to.Uglavnom držim ga kod sebe i hranim ga zato jer je mali dobra pinjata za udaranje Mhehehehe... ma sladak je on ali i gluh jer ga često znam zajebat tako da mu se prišuljam i onda ga nasmrt prestrašim

I tako se već treći dan prestrašim kad se ugledam u ogledalu.

Neću više ni nabrajat pakete opreme... ja se vraćam iz like... idem autoputem... pretičem auto... kako ja upali ljevi žmigavac vidim ne radi ovaj napred a automatski se pale duga svjetla.... puj reko pičkatimaterina i autu.... Kad uđem u tunel pri 120 na sat auspuh proizvodi takve zvukove da mislim da je neki tenk iz mene pa često sam sebe prestrašim misleć da je neko iza mene pa dodajem gas kao da mu oću uteć..... Neki dan ja na križanju a ispred mene neka starija gospođa.... sami nas dvoje na križanju i oboje skrećemo ljevo.

Vidjeh odmah, da se zapravo nemam čega bojati; i bijaše me samo strah, da je ne prestrašim i ne nagnam u bijeg.