Prethodni post nastao je nakon jednog razgovora o ljudima i njihovom duhovnom rastu, koji me je podsjetio na Tinovu pjesmu o jablanovima...

Čitajući naš prethodni post, gospodin Herman Marijo (poznatiji kao bloger niskozemac) predsjednik Humanitarne udruge Hulp en liefde iz Amsterdama samoinicijativno pokrenuo je na svom blogu humanitarnu akciju pod nazivom KAP PO KAP ZA JEDAN MALI SLAP.

Prije nego nastavim o bazenima u našoj nedavnoj povijesti i eventualnoj budućnosti, da ispunim najavu datu u komentaru na prethodni post: što znači ofrlje nabacivati se riječima?

Nisam htio nastaviti o politici, ali... zahvaljujući komentarima na prethodni post, iskristalizirao se i ovaj.

Nadam se da se g. din Zec ne ljuti sto njegov komentar na moj prethodni post objavljujem u formi posta, ali bilo je jace od mene.

Ja objavio post rano jutros (pisao sam ga u frenetičnom ritmu preko vikenda i zadnje paragrafe dovršio u ponedjeljak ujutro), a ministar je navečer već informiran: -))))) Hm, možda su se i na nekim drugim blogovima pojavile takve spekulacije, ali prilično sam uvjeren da je moj prethodni post o prijemnim ispitima i njihovom značenju za fakultet (konkretno FER) izvor na koji se referencira ministar Primorac: -).

Zaboravih dodati u prethodni post - orhideja.

Dok si ti pisala, ja sam malo nadopunila svoj prethodni post.

Svi smo povezani u kolektivnu svijest hahaha No prethodni post mi nije bio jasan, a to je, pretpostavljam, pitanje

Možda su neki od vas primijetili i da sam pokazala najmanje jedan znak dobre volje: ubacila sam komentar na komentare na prethodni post o, kako sad ovo lijepe zvuči Nadobudnost vrlo često ne podrazumijeva i pamet, a ponajmanje sreću.

Ja nisam bio prisutan, jer smo u Zagrebu imali sastanak Odbora za referendum o NATO-u, na kojem je, između ostaloga, prihvaćena Programska povelja (pogledajte moj prethodni post).

No da se prije malo vratim na svoj prethodni post.

Eto, moj prethodni post zavrsio je na naslovnici bloga hr a samo post dva prije toga jako sam se obrusio na urednistvo bloga, kazavsi im da je premalo kvalitetnih blogova na naslovnici a jos manje humanitarnih.

Sve u svemu: Sve je ostalo u sjeni incidenta u Petrinji (v. prethodni post Gavrilović)

Da ponovim za one koji nisu čitali moj prethodni post, radi se o obitelji Mlinarić (saznao sam njihovo prezime), mala Ivana se rodila bez jedne ruke, ima sestru približnih godina, roditelji nezaposleni, primaju socijalnu pomoć od 1300 kuna, a troše 1200 kuna za njegu ruke male Ivane.

Dragi moji, prethodni post nije znacio da cu otici s bloga.

Mislim da jako dobro poznajes ovaj problem i da me gadas tamo gdje mi je najpotrebnije da shvatim kako meni nije bilo niti malo lako... ajd da Vam malo otvorim i svoj duh da nije sve tako crno (a ne nije: p) vezano za tvoj prethodni post o psu, jedna moja misao izasla u razgovoru sa prijateljem nakon par piva, dobro nekoliko parova pive i nakon sto sam mu rekao da trebam nabavit psa nakon ove katastrofe: zamisli da i nabavim psa i da me on nakon svega jos i ostavi (mislim na psa) nakon nekog vremena dode i kaze mi, ja odlazim??? a ja ga pitam gdje ces, pas odgovara: ne mogu vise s tobom, a pitam ga ja, a sta je bilo, a on odgovara, ma dobro si me dresirao, pazio si na mene, mazio me, izvodio u setnju, nabavljao mi komade, al ja brate s tobom vise ne mogu, mi ne komuniciramo: p malo sam se nasalio, ali premalo vremena da bi doslo takvih problema... ima i moje krivice ponavljam, al, pas, kavica i cigareta su spas: kava:

Nadovezujem se na prethodni post... opasan

Oni koji nisu pročitali prethodni post neka to obavezno naprave, jako sam ponosna na nj.

Ps malo sam nadopunio svoj prethodni post.

Zato se nadovezujem na prethodni post s malo pretjeranijim tetovažama.

Još jedna zanimljiva dvojba vezana za prethodni post koji je govorio o tome da li mi odlučujemo o svome životu, ili je to ipak već određeno od strane sudbine.

Nadovezujem se na svoj prethodni post: Kad bi tvoji (nekim čudom) preuzeli vlast, prvo bi se potrudili da na sva učiteljska mjesta postave katolike.

Samopouzdanje osjećam isto iz sasvim drugih razloga: jer sam na roditeljskom sastanku ravnatelju škole lijepo rekao da je obavio loš posao ugovarajući aranžman za školu u prirodi u zadnji čas čime je doveo roditelje u nepriliku da moraju punu cijenu izleta platiti u roku od tri tjedna (meni to i nije problem, ali većini ostalih roditelja jest; da bude apsurd veći agencija je ponudila plaćanje u dvije MJESEČNE rate s tim da se obje uplate prije početka izleta sad, kako u tri tjedna platiti dvije MJESEČNE rate?); na istom roditeljskom smo ispunjavali anketni listić za samovrednovanje škole, pa sam pedagoginji koja provodi anketu isto lijepo rekao da sam zgranut nepismenošću brošure koju su nam bili podijelili (vidi prethodni post); ona naravno nije za to odgovorna, ali mogla bi proslijediti mišljenje iz baze ako to želi.

Napišem prethodni post i on se pojavi u 3 D dimenziji, eh da je sve tako... sve dobiješ duplo....

Primijetio sam i neka nova lica u komentarima na prethodni post.

Mogao sam i ovako nastaviti prethodni post. (Ni) je bio nekrofil pričajući viceve na račun pok.

Ne znam tko je pisao prethodni post, ali kako se radi o istom sadržaju, pregazio sam ga.

Eh, da nastavim prethodni post, kad smo skužili da majka planira uzet malu bočicu rakije umrli smo od smijeha, zvučalo je baš nekako drinkerski a u biti joj je trebalo jer smo planirali očistiti neke prostorije u kući a majka sve živo dezinficira.

Prica pocinje upravo u Raffles Cityju (vidi prethodni post) na najgornjem katu tornja.