Oko godine 900. Crkva je prepoznala da Svi sveti nisu istisnuli ni nadomjestili pretkršćanske običaje pa je u pokušaju da se približi izvornoj namjeni svetkovine proglasila 2. studenoga Dušnim danom.

Predavanje " Vuk biologija, stanje u Hrvatskoj i njegova pojava na Učki " održao je doc.dr. Josip Kusak, nakon njega je doc.dr.sc. Tomo Vinšćak predavao o " Bogovima naše pretkršćanske starine ", a posljednje predavanje održao je dr. sc. Duje Lisičić pod nazivom " Umjetnost zavođenja u životinjskom svijetu ".

Nužno je reći da je običaj došao iz poganske, pretkršćanske tradicije, no Crkva takav običaj ne osuđuje.

U sklopu projekta o starohrvatskoj mitologiji nekoliko je učenika uz pratnju učiteljica Senke Pleše, Danijele Zagorec i Martine Valec-Rebić u petak 9. prosinca u maloj dvorani Hrvatskoga doma slušalo predstavljanje triologije s podnaslovom Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine akademika Radoslava Katičića.

To se ponajprije odnosi na antičke civilizacije: Grčku i Rim, ali isto tako i na pretkršćanske duhovnosti drugih evropskih naroda: Slavena, Kelta, Germana, Balta, Ilira i drugih.

Bugarsko ministarstvo prosvjete ih, također, nije htjelo objaviti sve do 1997. g., ali znanstvenici su se složili da su autentične i pretkršćanske.

Danica je istaknuti lik narodnog pjesništva i slavenske pretkršćanske mitologije.

Zatim su tu članci: Svjedoci pretkršćanske vjere Hrvata na poluotoku Vrmcu u Boki kotorskoj (prilog upoznavanju) ", Prilog istraživanju povijesti hrvatskog naselja Lastva (Gornja i Donja) u Boki Kotorskoj " profesora Đura Vidmarovića; Povijest i sakralna baština Crkve Male Gospe u Gornjoj Lastvi " dr. Vinicija B.

Božićno drvce također ima pretkršćanske korijene širom svijeta, tako se na primjer u Indiji od drevnih vremena pa sve do danas za praznik Divalija pale male uljanice na ornamentalnom željeznom drvcu.

U 6. stoljeću pretkršćanske ere Ezekiel je zajedno s više tisuća svojih sunarodnjaka Hebreja bio odveden u zarobljeništvo u Babilon.

U agrarnim je i stočarskim sredinama Juraj (grč. georgos znači " ratar ", " seljak ") postao " nezamjenjiv " zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke, pa je u toj funkciji (posebno kod Slavena) supstituirao starije, pretkršćanske kultove.

Usred ostataka Dioklecijanove velike rezidencije, pretkršćanske sfinge od najboljeg mramora koji je susjedni otok Brač mogao pružiti, tu je umirujući svakidašnji grad.

Juditu za najbolju knjigu o hrvatskoj književnoj baštini dobio je Radoslav Katičić za Božanski boj, djelo o tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, Davidias je osvojila Matica makedonska za prijevod najvažnijih Držićevih djela na makedonski, a nagradu Slavić za najbolji književni prvijenac osvojio je Hrvoje Tutek za zbirku pjesama Cirkular.

Druga predstavljena publikacija bila je filološka trilogija akademika Radoslava Katičića koja se bavi tragovima svetih pjesma naše pretkršćanske starine, a bez koje se teme izlagane na spomenutom skupu ne bi mogle ni razviti ni razumjeti.

Tekst ove trilogije spada u rijetku vrstu štiva koje na svima shvatljiv način izlaže duboku misao, dok svjetskoj filološkoj eliti slavističke i indoeuropske provenijencije, kojoj se također obraća, dokazuje kako pretkršćanske-religijske predodžbe praslavenskih naroda nisu izgubljene.

Knjigu Radoslava Katičića slobodno se može prozvati biserom " filološke arheologije ", djelom koje na temelju malobrojnih jezičnih ulomaka u konačnici rekonstruira život i svijet pretkršćanske davnine, djelom koje svjedoči o zapanjujućem autorovu interdisiplinarnom znanstvenom aparatu i njegovoj vrsnoj jezičnoj i spisateljskoj moći da strogo znanstvenu građu predoči širem krugu čitatelja.

Etnolozi smatraju da običajna praksa Nikolinja dijelom nasljeduje kult sličnoga lika iz pretkršćanske Europe.

2. Temat Perunov žrvanj i Jurjevo koplje istražuje božanski boj vrhovnog hrvatskoga boga Peruna (boga gromovnika, pandana Zeusu, sveomoćnom vladaru neba i zemlje, prikazivanog u liku orla ili sokola smještenog u krošnji stabla) i boga Velesa (vladara donjega svijeta, pandana Hadu, svemoćnom vladaru podzemnog carstva, prikazivanog u liku zmaja ili medvjeda smještenog u korijenu stabla), u sinergiji s drugim božanskim likovima, koji su zajedno s njima vladali u dva tamna stoljeća 7. i 8. na početku hrvatske povijesti, kako se to dokazuju u kamen urezani toponimi i drugi tragovi na putevima i mostovima koje nas spajaju sa izvorištima svetih pjesama naše pretkršćanske starine.

Ono što mogu reći u prilog svom projektu je to da do sada u Hrvatskoj nije bilo sustavnih istraživanja ostataka stare slavenske i stare hrvatske pretkršćanske religije, koja se danas najviše očituje u hrvatskoj toponimiji i topografiji.

U prvoj tematskoj cjelini, Mitske re/konstrukcije i re/interpretacije, mogu se uočiti dva glavna pravca mitoloških istraživanja u hrvatskoj folkloristici i etnologiji: panteonske rekonstrukcije pretkršćanske religije u hrvatskim krajevima, te istraživanje tzv. mitske niže demonologije (proučavanje mitskih bića nižeg reda, kao npr. vampira, vještica, vila itd.).

Osvrnuvši se na kraju na brojne progonjene kršćane koji vrlo svjesno daju svoj život za Crkvu i često, praštajući, mole za svoje progonitelje, Introvigne je napomenuo da je to jedinstveno obilježje kršćanstva, jer brojne druge kulture pretkršćanske, ali postkršćanske govore o pravu, pa i o pravoj časnoj dužnosti odmazde.

Etnologinja i kantautorica Lidija Bajuk čuvala je sinoć u Glazbenoj školi Novska sjećanje na petnaestak hrvatskih tradicijskih lirskih napjeva s mitskim motivima i komentirala ih u dosluhu s recentnim jezikoslovnim i etnografskim spoznajama na temu hrvatske pretkršćanske baštine.

Uvjerenja pripadnika ove scene uključivala su prezir prema kršćanstvu, a njihova težnja bila je uspostava stare poganske pretkršćanske religije, [ 20 ] premda se ne radi o uspostavi klasične uređene religije već više o težnji za vraćanjem duhovne klime kakva je postojala prije uvođenja kršćanstva.

Mnogima nije poznato, da su Hrvati još mnogo prije, nego su primili krštenje, dakle dok još bijahu višebošci, slavili neku sličnu svetkovinu i da mnogi današnji naši božićni običaji potječu još iz one naše pretkršćanske dobi

U vezi teme upravo je u zadnjih par godina filolog Katičić napisao tri knjige na temu tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine u kojima objašnjava pretkršćanska vjerovanja pronalazeći ih i izvlačeći od zaborava u starim napjevima koji se pjevaju i danas diljem slavenskog svijeta.

Naime, tijekom 4. stoljeća kršćanstvo se već počelo širiti u gradovima, dok su drevne pretkršćanske duhovnosti najdulje odolijevale na selu.

Zapravo je izraz kult nastao s namjerom da se pretkršćanske religije svedu na " obožavanje idola ".

Kao i staroiranska plemena, Slaveni pretkršćanske Ukrajine njegovali su kult Sunca, posebice nebeske vatre.

I sama je praksa štovanja pretkršćanske božice, prisutna i danas zahvaljujući new ageu, blisko povezana s plesom.

Autor ukratko prikazuje odnos između kršćanstva i pretkršćanske vjere, koja dolaskom mnogo rigidnijeg monoteističkog sustava, biva poistovjećena s mitologijom (nasuprot kršćanskoj religiji).