prvo zato sto pretpostavljas realnu, opipljivu, vec stvorenu ili postojecu vrijednost na toj strani dobara.. dok na drugoj strani stavljas potpunu izmisljenu vrijednost, dakle novac i sve vrijednosne papire... koji mogu biti kreditno zaduzenje za neku buducu razmjenu ali u biti i ne moraju, mogu se naprosto izmisliti jer je nekom takav " ceif ".. napr. zamisljenu vrijednost neke buduce eksploatacije rudnika kroz 50 godina podignut u vidu kredita i utrosen za nesto sto postoji kao realno dobro.. ne bih rekla da je " vaga " u balansu.. jer nikakvog razloga nema za tu " dobru vjeru " u povrat kreditnog zaduzenja, a u trenutku takve isplate neminovno dolazi do disbalansa odnosa stvarne robe i novca...