Ništa pjevajućega, štoviše ništa majstorskoga u rajskoj ptici na koju se i nazivljem poziva udruga iz Zaragoze nije se moglo čuti za sviranja Josea Luisa Gonzaleza Uriola i Javiera Artigasa Pine, pod čijim pimplavim čitanjem s lista u jednodimenzionalno postavljenoj registraciji bez okusa i tečnosti u skidanju suha notnoga teksta, ni navodno popularan, svakako pretrpan raspored suludih obrada na čelu s četveroručno uprizorenom uvertirom za Rossinijeva Seviljca (), nije izdržao imperativ neobvezatne veselice za društvo u kutu.