Tako je Njemačka bila po drugom svjedskom ratu.. odmah nakon 1945 godine.. porušena u šutu i pepelu.. trebalo je mnogo odricanja.. i mukotrpnog rada.. dokle je postala.. stojeća na vlastitim nogama.Njemci nisu čekali otvorenih ruku, kako bi od vlasti dobili nešto.. poput poticajnih mjera.. već su se uz državni poticaj, u financiskom i matrijalnom smislu, međusobno uzeli situaciju i sami u svoje ruke.. te su se organizirali, udružili.. pomagali jedni drugima, radili su uz posao u svojim poduzećima, poslije radnog vremena, pomagali su mnogi i žene i djeca.. Izgrađivali su,, sportske klubove i domove.. turističke atrakcije.. preuređivali stare štale i sjenike.. podrume u neke druge potrebne prostorije.. i poslovne prostore.. Građani su nudili svoje ruke i rad samoinicijativno.. zidali su, i pokrivali krovove.. poslije svog radnog vremena.. Njihove različite tvrtke-donirale su i sponzorirale, su ono što su sami proizvodile, klupe za parkove, cestovne branike, stepenične rukohvate, i neke druge nužno potrebne stvari.. tu bi uobičajno postavili tablicu sa imenom tvrtke, donatora ili pojedinca, ujedno je to i tvrtkama bila neke vrste, dodatna promiđba, kako bi se čim prije zajednički uzdigli iz tog šuta i pepela.A kada bi se umorili radili bi i upriličavali, razne koncerte, zabave, plesnjake, bavili bi se sa vlastitom kulturom i baštinom.. od koje bi privrede opet.. izvukli financiska sredstva.. za dalnje vođenje obiteljske eksistencije, gospodarstva za iduće generacije..