Bog u kojega vjerujemo, nije neki odsutni i nezainteresirani deistički Bog, nego je osobni Bog ili, kako kaza Pascal, Bog Abrahama, Izaka i Jakova, Bog Isusa Krista, koji je u ovom svijetu uvijek bio prisutan po svojim glasnicima, a u punini vremenu nam se objavio i vlastitom Sinu Isusu Kristu u kojemu je ne samo hodao zemljom propovijedajući i čineći dobro, nego i samog sebe predao u smrt i križ suosjećajući s patnjom, bolima, slabostima, nesavršenostima ovoga svijeta, preuzimajući na sebe njegove grijehe i zlobu, da bi u osmom danu, prvom danu u tjednu, mogao izvesti novo stvaranje, stvaranje novog, uskrslog čovjeka u kojemu se zrcali budućnost čitavog čovječanstva.