Sedim za radnim stolom,,,, hm,,,, čuj mene, pišem kao da sam direktor neke firme,,, hm,,, da sam bar,,, elem, i tako pričam sa onom prijateljicom koja mi je rekla da sam okrutan,,,, upssss okrutno iskren)))))),,,, i prevrćemo misli jednim pitanjem.

Ovo su samo neka od pitanja koja nas drže budne noćima, tjerajući nas da se prevrćemo po krevetu, nikako ne uspijevajući zaspati.

firefly 05. Travanj 2010. 17:51:12 bravo kide, iskustvo i duboko analiziranje govore iz tebe.. pa vidiš drugu stvar, kad već imamo postojeće poljske puteve gdje se prevrćemo, grebemo, uništavamo vozila, bi li se složio sa mnom da se uglavnom nabavljaju neprimjerena vozila bar za naše područje.. nismo mi krivi što ti netko kupi vozilo, a nema pojma gdje i u koju svrhu ti ga daje na korištenje... ma volio bih onog malog bremacha iz postrojbe, nego grdosije od sofisticiranih unimog-a ili glomazne cisterne.. ove potonje još nekako mogu proći jer su nam potrebne...... nije preventiva samo lijepljenje plakata ili spot na tv-u, ne možeš ti čovjeku dati do znanja koju štetu može nemarom izazvati.. nije štos ni u omasovljavanju snaga, ako te iste snage nemaju iskustva.. možeš ih obući i opremiti ne znam na koji način, ali čovjek s ulice koji dolazi zbog plaće ne može biti uvijek kvalitetan.. hvala ti za razmišljanje o sezonskim plaćama iako su neki sezonci preplaćeni za svoj rad, a neki potplaćeni, no to nije toliko bitno.. do prije par godina nismo imali ništa pa smo opet trčali... brojka od deset zrakoplova je prilično ohrabrujuća ukoliko su svi ispravni..... kad bih pričao o 2007. g. mogao bih danima, a ništa ne bih rekao.. kolika preventiva je bila ili nije, nije bitno, jer kad ti se nasade piromani uz nemarne poljoprivrednike, pa i prodaja građevinskog zemljišta, zaludu bi nas bilo i 100.000...... pozdrav svima i oprostite ako pomalo dosađujem svojim komentarima

I mi često, poput Galaćana koji brzo zaboravljaju da je jedino Evanđelje milost Kristova koja spašava misleći da je moguće biti svjedok Isusa Krista bez križa i progonstva, prevrćemo Evanđelje Kristovo.

Nismo se dragi i ja vidjeli nekih 10 - ak dana, i on konačno imao praznu kuću, i ono, filmski, s vrata, počeli smo se skidati, odjeća po stepenicama, navalili jedno na drugo onako ko životinje jel, bacamo odjeću, grizemo se, čupamo, trgamo sve jedno s drugog, baci on mene na krevet, preko mene, grlimo se, ljubimo, ne znam gdje prije da ga zgrabim i gdje prije da ga poljubim, u sobi je mrak, prevrćemo se po krevetu, čas ja na leđima, čas on, i u jednom trenutku da me prebaci iz sjedećeg u ležeći položaj, nismo bili dobro orijentirani i nisam imala pojma na kojem dijelu kreveta se nalazimo, i prebaci me malo ulijevo i hop, ja kao prava femme fatale, sjebem se s kreveta na pod.

Prevrćemo se, kupimo desnim krajem djedicu skup s tačkama, kotrljamo preko razasutih bundeva i dok one upadaju kroz razbijenu šoferšajbu i dok sve liči na veliki ringišpil, završavamo u jarku.

Nekad se za neke stvari ne isplati boriti i to shvatiš čak i ako nisi previše bistar. Po noći, dok sam sâm, uvijek mislim na istu osobu nešto je u toj noći da nas tjera da uvijek prije spavanja prevrćemo prošlost i ljude oko nas.

Yoga nas uči da cijeli život ostanemo djeca, da se i dalje prevrćemo na sve moguće načine.

Da i taj gospodin imao je pravo.. nači ravnotežu i sreću u svemu ali to ovisi samo o nama.. našim prioritetima, odgoju, karakteru, znanju koje smo pokupili (ne u školma) nego u iskustvu.. životnim situacijama.Tko zna što nama svima dođe da ne prikazujemo sami sebe onakvima kakvi jesmo, nego u nekom krivom izdanju? Mora zasigurno postojati neko opravdanje kada ne želimo da nas vide u pravoj boji i onakvima kakvi zaista jesmo.Možda je to svojevrstan štit od boli... a možda smo sanjari i zanesejaci u određenom trenutku.. želeći sebi samo ono najbolje ali ne ispadne zamišljeno-dobiveno. (kao kada radimo kolače haha) Možda smo pomalo svi histrioni? ili zanesenjaci koji od stvarnosti očekujemo bajku?. A gdje je tu ljubav prema sebi? nee ona egoistična.. nego jednostavno osjećaj da se osjećaš/mo dobro.Nekako mi se čini da ti je skoro sve isprazno i tužno i svakako imaš pravo i na taj osjećaj iako nije dobro da te stalno prati i to svugdje.Zato poduzeti nešto i znači promjeniti osjećaj. Iznenadi samu sebe nađi si nešto što te čini sretnom, nađi LJUBAV u svemu.. tko ljubavi može suditi? samo budale ili mržnja.ali dok mržnja sudi.. ljubav se smije.Ona je čvršća od svake tvari jer bez nje tvar ne bi postojala.Zbog mržnje se prevrćemo.. zato i jesmo u krizi i ostati duugo u tom stanju počinješ mrziti samu sebe.Kada se bolje osjećamo?.. u ljubavi ili u mržnji? Mislim da ti naravno znaš odgovor.U konačnici svakako treba promijeniti nešto... bilo što jer u cijeloj toj zavrzlami i tihoj patnji ipak nije sve tako crno.Samostalna si.. financijski.. djeca vas ne vežu.. dakle kaj čekaš?

Dok prevrćemo kamenje u potrazi za putem prema našem cilju, važno je i ne dopustiti da zbog izgubimo iz vida cilj kojemu težimo.

Mobiteli zvone neprestano, mozak radi neprestano, kombiniramo, planiramo, prevrćemo stotine opcija i kombinacija (Ako prebacimo Ronnya kod nekoga, onda bi garaža bila slobodna.

Tad i spol i rod diskutiramo do zore i prevrćemo sve moguće uzroke i društvene sustave otkrivajući što vodi čemu i kako nas to društvo trpa u obrasce, misaone ćelije u kojima nam nije dobro.

Nakon odlaska na put bez povratka dragih nam osoba prevrćemo po danima, mjesecima, godinama.Vadimo iz sjećanja ono najupečatljivije, a pokaže se da je svaki trenutak za pamćenje.Vraćamo pred lice njihove osmjehe, grimase, pokrete.

U principu, stvari stoje ovako, Slovenija je, tako kažu, najrazvijenija tranzicijska zemlja, koja se mješavinom prilično mudre ekonomske i političke strategije, te zrnca sreće, provukla kroz Scile i Haribde samoupravnog socijalizma, Miloševića i njegovih harambaša, tranzicije do pozicije koju ima danas, da njihove odličnike gledamo al pari sa političkom kremom Europe, dok mi na gnojištima Balkana prevrćemo kosti, raspravljamo tko je koga više i efikasnije ubijao, malo radimo, puno pričamo i zanovijetamo.

Srce i duša uvijek zna kaj je ono... dobro za nas... u konačnici zato se i " prevrćemo " a za bilo kakve radikalne promijene... potrebna nam je i hrabrost priznati da nam je stvarno... pun kufer... sve ostalo je čekanje.. nada.. prije svega napravi sve ama baš sve... kako bi " spasila " ako se spasiti može ovo, kaj je ostalo..., inače " prodaj ovce i uzmi novce ". Sretno

I baš zbog toga sjena može biti sve što želi, u zadanom joj beskraju među-spremnika naših intimnih misli u koji pohranjujemo, ljubomorno čuvamo i uvijek nanovo prevrćemo sve one nesređene emocionalne natuknice. »Tekst Maše Štrbac Tekst Željka Pavića Tekst Željke Gradski Galić

Samo što nismo mogli da idemo da prevrćemo krave pošto kravu možeš da prevrneš jedino kada spava, usred noći, a i onda bi trebalo nas desetorica da je pomerimo, tako da je Holi morala da smisli nešto bolje. Hajde da podmetnemo požar rekla je. Ne budi glupa, rekao sam joj. Trebalo bi da budemo ponosni na ovu planinu, Hol.

Istrošili smo se dobro, a sada prevrćemo ostatke po hladnjacima.

Onako, zgodan je i kratak pa ga uglavnom bez gledanja utipkamo u mobitel dok drugom rukom prevrćemo palačinku, a preko oka gledamo utakmicu ili Sulejmana.

Prevrćemo proizvod po rukama, očima pretražujemo površinu ambalaže i postajemo sumnjičavi ne pokaže li se otisnut kakav datum.

Izgledalo je kao da se prevrćemo čitavu vječnost.

Kada nešto kažemo dok prevrćemo očima, skupljamo usne ili sliježemo ramenima, šaljemo drugačiju poruku, običnu neku obrambenu, prijezirnu ili osuđujuću.

Pravih činovnika imamo samo između 4000 i 5000. A često i sami upadamo u zamku da povjerujemo medijima koji pišu da nas je previše i da samo prevrćemo papire.

U ovoj našoj kući ovaj tjedan popilo se 45 litara čaja, dva paketa Lupoceta, par kila limuna i grejpa, jedna tura antibiotika.... čista obiteljska karantena.... i onda mi, uz čaj, začepljen nos sjedimo tijekom noći i prevrćemo (glupe) tv programe.... oš kunolovca, oš krvi do koljena ili silni izljevi seksa... uglavnom... ništa prigodno...

Kako može bit objektivno ono što prevrćemo u subjektivnom razmišljanju.

Gledamo monitore, zvučnike, printere i scannere, prevrćemo po CD i DVD romovima, isprobavamo ergonomske miševe i tastature.....

Kada intenzivno u mislima prevrćemo svoje brige, počinjemo se vrtjeti u krug i u glavi nam nastaje kaos.

Selu se vraćajući prevrćemo kamenje pod kojima se uvijek taje gušterice.

komentare na ovaj dnevnik i ne mogu se čudom načuditi gospodinu vkrsniku. nepojmljivo mi je, ali stvarno nepojmljivo, da netko stariji od 12 godina razmišlja na taj način. koliko zadajanja i indoktrinacije mora biti usađeno u čovjeka da dosegne ovu razinu paranoje, da ga konstantno progone srbi, jugoslaveni, komunjare... koliko sam uspio razabrati iz ove i prijašnjih rasprava, gospodin vkrsnik je nekakav doajen novinarstva iz bivše i ove države. to me duboko žalosti, da je netko s takvim razmišljanjima i pogledima na svijet bio na čelu hina-e i tko zna kakvim sve pozicijama. ali to je naše društvo, profesionalni i ini standardi su nam nikakvi, a što je najgore, u konstantnom su opadanju. gospodine vkrsnik, kao pripadnik generacije koja sa jugoslavijom, osim lijepih uspomena iz ranog djetinjstva, nema ništa, poručio bih vam da je vaš strah neosnovan. ne postoji tajna loža jugojugenda koja mašta o ponovnoj uspostavi zajedničke države sa vašim zakletim neprijateljima srbima. ne maštam ja, ni ljudi mojih godina, o komunizmu i velikosrpskoj hegemoniji, mi maštamo o tome da nam se " naši " degenerici skinu s grbače i puste nas da dišemo, da živimo. ja bih, gospodine vkrsnik, bio najsretniji kad bi ljudi poput vas bili marginalizirani i smatrani redikulima, ali nažalost to nije slučaj. obično takvi profesionalni patrioti, ljudi za sve sisteme i situacije, uvijek isplivaju kao glavni krojači sudbine normalnih ljudi koji se gnušaju hvatanja u vrzino kolo neukusa, što hrvacka politika nesumnjivo jest. e pa gospodine vkrsnik, ne znam kako ostalima, ali meni je puna kapa domoljubnog busanja u prsa i traženja vanjskog neprijatelja koji bi opravdao autohtoni nam lopovluk. srba nema već dvadeset godina, a u tom razdoblju ste vi rvatne uspjeli napraviti ono što nikom nije pošlo za rukom, brutalno popljačkati i uništiti ovo društvo. uništili ste ga u svakom pogledu, ne samo ekonomskom, do te mjere da je pitanje koliko desetljeća će nam trebati da se oporavimo, ako uopće ikad i uspijemo. to je vaša ostavština mladim hrvatima. zbog vas, i takvih poput vas, ja i tisuće meni sličnih svakodnevno razmišljamo o napuštanju ove države, prevrćemo putovnicu po rukama i proučavamo konobarenje u kanadi na netu. ja osobno neću otići, nikad, ne dam gušta degenericima. makar do smrti ostao " stranac u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama ". zato te priče o jugokomunjarama, gopodine vkrsnik, ostavite za birtiju i vaše kompiće zanatske patriote. ja jasno vidim kroz tu plitku verbalnu lokvu kojom nastojite zamutiti svoju sramotu. iako vas ne poznajem, jako vas dobro znam. kako mi možete biti otac, ako ne i djed, ne bih brazdio previše u pljuvačinu po vašem liku i djelu, samo bih vam se zahvalio što ste zabili još jedan čavlić u lijes moje vjere u ovu državu, društvo i ljudsku vrstu općenito. a sad idem snatriti o povratku jugoslavije, komunizma i srpske hegemonije, kao i svatko tko se ne slaže s razmišljanjima vas i ostalih profesionalnih domoljuba na braniku hrvacke.

Raspisali bi se mi i o njoj - ovak ' prevrćemo opcije koje se nude.