Kad se pričešćujemo, blagujemo božanski život u kapljicama, u malim apotekarskim dozama, ali božansko nešto ulazi u nas.

Svaki put kada se pričešćujemo postajemo dio Zajednice i Isusa Krista.

Kad se pričešćujemo svećenik nam kaže: Tijelo Kristovo, a mi odgovorimo: Amen (to znači: vjerujem).

Ovdje ne govorim o hostiji kao kruhu već o hostiji kojom se pričešćujemo, a koja je Tijelo Kristovo.

Nama je na početku bilo omogućeno da ih posjetimo, ispovijedamo i pričešćujemo, a poslije je to bilo zabranjeno.

Tako su mnogi kroz čistilište i iz limba dospjeli u NEBO. (Mnogi, ne svi, nepokajani su u paklu). 4. Svi koji se okoriste Njegovom Žrtvom i ljubavlju, mogu se pokajnički kroz Njegovu Crkvu vratiti u stanje milosti i postići raj 5. SAKRAMENTE koje je dao svojoj CRKVI SU BESKRAJAN IZVOR MILOSTI ZA JADNO PALO ČOVJEČANSTVO, i šteta je što to ne shvaćaju mnogi. 6. Ako se molimo i pričešćujemo za druge nekršćane i ateiste, izvjesno je da će se smilovati i njima da ne završe u paklu (pa i jadni Hawkins). 7. Čistilište je dao kao VELIKU MILOST da se čišćenjem mogu spasiti mnogi i premnogi koji nisu dostojno ljubili i shvatili Isusa. 8. ISUS JE UPUHNUO DUHA SVOG (iz svog Srca) u apostole onda, pa su svi bili ispunjeni ISTINOM I LJUBAVLJU, točno su znali što je Božje a što vražje. dakle tog Duha Presvetog će sada izliti na cijelo čovječanstvo, i tebe te nećeš više dvojiti o tome što je istina i kako u život vječni 9. POSTIGAO JE DA JE NJEGOVA CRKVA POSTALA VRATA RAJA

U katolištvu imamo prvih devet petaka u koje se ispovijedamo i pričešćujemo.

Ministriramo, čitamo i pričešćujemo na svim misama koje se slave.

Uvijek se Bogu molimo, ispovijedamo i pričešćujemo.

Možemo to lako objasniti: dovoljno je pomisliti na ono što se događa kad se pričešćujemo.

I mi se o Božiću ispovijedamo i pričešćujemo

Rješenje je negdje između, a to između možemo otkriti ako se molimo, ako čitamo Božju riječ, ako se nedjeljom pričešćujemo na svetim misama jer nemamo teškoga grijeha... itd.

Mi se pričešćujemo kruhom kod svete mise, ali se također možemo pričestiti duhovno.

Ne pričešćujemo se samo Tijelom, nego i Riječju, a to zasigurno nećemo moći ako brbljamo.

Slušamo Božju riječ, slavimo Božju ljubav, pričešćujemo se, nastavljamo živjeti ono što doživljavamo u slavlju svete mise.

Isto tako, možda sam ovo pismo trebao poslati mnogo ranije, jer sada dolazi vrijeme ispovijedanja za Uskrs, a po mome se mišljenju ne bi trebalo tako događati, tj. da se pričešćujemo prije ispovijedi.

Dva su razloga zbog kojih smo lišeni Božje snage, ozdravljenja i zaštite po sv. pričesti: 1. ili se ne pričešćujemo, ili se, pak, pričešćujemo rijetko i neredovito; 2. ako se pričešćujemo nedostojno (ili u teškom grijehu ili rastreseno, nesabrano, mehanički, tako da u pričesti uopće ne razabiremo Kristovo tijelo).

Te veze između pričesti i Kristove žrtve na križu i na oltaru treba da budemo svjesni osobito kad se pričešćujemo pod prilikama posvećenog kruha i vina.

Ljubimo da bismo se smjeli pričešćivati, pričešćujemo se da bismo mogli ljubiti.

Mi onoliko osmišljeno i kvalitetno živimo, koliko od njega primamo, koliko se njime hranimo, pričešćujemo.

Na svetoj pričesti se pričešćujemo s nakanom da Bog tu osobu oslobodi poroka i slabosti.

Naime, u Euharistiji se pričešćujemo, a pričestiti se znači biti pri-česti, biti pri dijelu, biti dionik.

Koliko bi puta trebalo da se pričešćujemo?

Na svetoj pričesti pričešćujemo se za njega, pokojnika.

Prinosimo ga na u srcu na oltar i na svetoj pričesti pričešćujemo se za ovo dijete.

Prema tome, primivši Sveto Krštenje i Miropomazanje, i ispovedajući grehe svoje, mi se pričešćujemo Telom i Krvlju Gospodnjom i postajemo bogovi po Blagodati.

Treba da se pričešćujemo natašte [ na prazan želudac ], to jest da ne jedemo i ne pijemo posle ponoći.

Dišemo zrak koji nismo mi nabavili, dišemo i izdišemo plućima koja nismo sami sebi kupili, gledamo očima koje su nam darovane, imamo ime i prezime koje su nam dali roditelji, ulazimo u crkvu koju nismo mi gradili, dobivamo oproštenje grijeha u ispovijedi koju nismo mi izmislili, pričešćujemo se Kristovim tijelom a da to nismo sami sebi donijeli.

I kad se pričešćujemo, mi u njemu primamo cijelu Crkvu, mi u Njemu primamo svakog čovjeka, zato pričesnik je čovjek koji u Božjoj školi ljubavi primi za dobro svakog čovjeka, čini dobro svakom čovjeku zato ni kapljica mržnje nema mjesta u njegovom srcu.

Isto tako smo imali prvi put zadovoljstvo i čast da pričešćujemo.