Hvala vam svima na dubokim komentarima na moj post " kazati ili šutjeti ".. Zaključak je šutjeti.. A, sada za dobro jutro i početak novog radnog dana jedan moj razgovor pretočen u stih... da ga izvučem ponukao me je razgovor nas dvije.. Rekla je: " Ane, gledala sam malo tvoju arhivu (raduje me svaki put kada njene nogice protapkaju mojim kutkom) i zaključila da si prije bila opširnija, bogatija, slikovitija u stihu, kao da si podvukla crtu i postala kraća ".. Kako me dobro poznaje, ustvari cijenim njenu zainteresiranost, njenu toplu riječ, njenu iskrenost i nadasve podršku.. Eto, malena zato jutros ovako razgovaram sa sobom, tobom i svima, razgovaram i okrećem nove stranice plavih snova.. Hvala što si tu, pa ako te ponekada i nema oku vidljive ja znam da si tu.. Prišapne mi i zamiriše.... jesen..